Njegova tajna

44. dio

// Taibova perspektiva //

21:00h. Cekao sam u staroj fabrici. Bio sam nervozan. Ovo ce biti prvi put nakon mnogo mjeseci da ga vidim. Mislio sam da me napokon pustio na miru, da sam slobodan. Mislio sam da ne moram vise da brinem. Izgleda da sam se prevario.

Osvrtao sam se oko sebe. Crna boja je progutala sve zivo ovdje. Jedino je mjesec davao malo svjetlosti. Ja sam stojao u donjem dijelu fabrike, a u gornjem dijelu, na neki nacin 'terasi' su stojali njegovi ljudi. Bilo ih je trojica.

Nakon 10 minuta uz veliku skripu su se otvorila ogromna zeljezna vrata. Kroz njih je prosao Ivan, a pored njega njegova desna ruka, Stefan.

Kada sam ga ugledao odmah sam se ukocio. Pogled na njegovom licu mi je govorio da ovo nece proci dobro za mene.

-"dobro vece"
Rekao je hladno
-"sta hoces?"
Odgovorio sam
-"zasto tako drsko? Zar ne smijem popricati sa starim prijateljem?"
Sjeo je na staru stolicu
-"hah.."
-"Taibe, Taibe, Taibe.."
Pogledao sam ga upitno
-"cujem imas problema s onom malom,kako se ono zove..Ajdina?"
-"zove se Ajlin! I to se tebe ne tice"
Rekao sam kroz stisnute zube.
-"dobro,kako god. Vjerovatno zelis da znas zasto sam te zvao"
-"bilo bi pozeljno"
-"imam jedan posao za tebe"
-"posao?"

Pogledao sam prema 'terasi' i primijetio da gore stoji samo jos jedan covjek. Ova dva se nisu pojavila kod nas. Vidio sam kako je treci odjednom nestao ispod ograde. Znao sam da je neko doso da mi pomogne, ali ko?

-"dakle.. Tvoj otac mi duguje neke pare. Hah.. Dugovao je, dok je bio medju zivima"
Skupio sam pesnice, nisam volio kada neko spominje moje mrtve roditelje.
-"sta ja imam s tim?"
Pokusao sam da zvucim hladno
-"eh ti mali moj..ti ces da mi vratis te pare"
-"nemam ih"
-"znam, zbog toga ces uraditi ovaj posao"
-"a to je?"
-"prevozit ces drogu"
-"mislis krijumcariti?"
-"nazovi kako god hoces, ali ces uraditi"
-"sta ako necu?"
-"ond.."

Prekinuo ga je jedan pucanj. Svi smo se okrenuli u smjeru iz kojeg dolazi, ali nismo vidjeli nikoga. Nakon par sekundi zaculi smo Stefana kako glasno dise. Ivan se okrenuo i spustio do njega, a ja sam idalje gledao u istom smjeru. Onda sam vidio nekoga, koji je rukom pokazivao da krenem prema vratima. Okrenuo sam se prema ovoj dvojici. Stefan je lezao na podu i drzao se za stomak. To mjesto je bilo puno krvi. Ivan je bio previse zauzet njime, te nije obracao paznju na mene. Iako sam dosao dobrovoljno, znao sam da se necu izvuci iz ovoga ziv ako ne uradim ono sto hoce. Zbog toga sam potrcao prema vratima. Tamo me vec cekao taj misteriozni neko. Okrenuo se i ispalio jos nekoliko metaka prema njima, ali ne u njih. Predpostavljam da je to samo trebalo da bude znak da nismo bezopasni.

-"hajde pozuri!"
Cekaj, pa ja prepoznajem taj glas
-"tamo je auto, upadaj!"

Nakon sto smo usli u auto, koji je bio Semirov, nestali smo velikom brzinom.

-"JESI LI TI NORMALNA? STA RADIS OVDJE?" 
Pitao sam Ajlin koja je koncentrisano gledala na ulicu. Zatim je krajickom oka pogledala mene
-"jedno 'hvala sto si mi spasila zivot' bi bilo dovoljno"
Rekla je hladno
-"kako si uopste to sve uradila?"
Poceo sam, ovaj put mirnije
-"vidjela sam te kad si krenuo izvan grada. Izgledao si nemirno, znala sam da nesto nije u redu. Krenula sam za tobom. Kada sam vidjela gdje smo, sve mi je bilo jasno. Sakrila sam se iza jednih od masina i cekala. Slusala sam vas razgovor i osjetila kad je pravi trenutak. Eliminisala sam zastitare iz igre.."
-"cekaj, kako?"
Ona me samo pogledala i znao sam. Ubila ih je.
-"uradila sam ono sto je bilo potrebno" rekla je hladno, a zatim nastavila "pucala sam na Stefana jer sam znala da ce Ivan biti previse zauzet njime da bi obracao paznju na tebe"
-"dobro, a zasto si pucala na kraju?"
-"to je bio znak, da znaju da nisi sam i da te ne trebaju podcjenjivati"
ovaj put me pogledala i u uglu usne sam joj kratko vidio osmijeh, ili mi se samo ucinilo, kako god..

Naslonio sam se na sjediste i gledao ispred sebe. Mrak, crni mrak. Onda mi je nesto sinulo u glavu.

-"odkad ti vozis po ulici?"
-"ovdje nema policije, a bilo je potrebno da dodjem autom"
-"kako ti je Semir uopste dozvolio da ga uzmes? Ovo auto je njegov zivot!"
-"obecala sam mu ako sta bude da cu ga ja popraviti"

Klimnuo sam glavom i naslonio glavu na sjediste. Posmatrao sam je. Njen pogled je bio hladan i upucen prema ulici. Drzanje samopouzdano. Onda su mi kroz glavu prosle njenje rijeci "uradila sam ono sto je bilo potrebno". Boze, ova cura je bila spremna na sve! Shvatio sam da nijedna druga ne bi uradila ono sto je ona. Da nijedna druga ne bi mogla zivjeti ovako kao ona. Ovakav zivot je previse opasan! Za mene, za nju, za sve oko nas..

-"buljis"
Rekla je Ajlin i probudila me iz mojih misli
-"haa..em..izgledas umorno. Hoces da ja vozim?"
Pogledala me i zaustavila auto kraj ulice. Izasla je i zamijenili smo mjesta. Nepunih 10 minuta kasnije je zaspala. Sada vise nije izgledala onako napeto i hladno. Sada je izgledala mirno, bezbrizno. U tom trenutku sam shvatio.. Volim je, zelim je i borit cu se za nju!

// ostavite misljenje💖☺️