// Ajlinina perspektiva //
Taib je isao ispred mene brzim koracima. Ja sam bila par metara iza njega i posmatrala sam ga. Nacin na koji je hodao,tu i tamo prolazio rukom kroz kosu i popravljao jaknu kako se ne bi vidio pistolj,sve je to bio on. U pravu je kada kaze da se nista nije promijenilo.
Okrenuo se da vidi gdje sam i zastao na trenutak. Pogledala sam ga u oci a zatim skrenula pogled. Zapravo,nije mi ni malo smetalo to sto je znao kako da koristi pistolj,kako da tuce i sto je bio toliko siguran u sebe. Nije mi smetalo to sto je, pa reci cu, badboy. Smetalo mi je to sto mi nije ranije rekao, osjecala sam se iznevjereno.
Opet je nastavio hodati. Pomisao da se toliko trudio oko mene izmamila mi je osmjeh na lice. Znala sam da ne mogu dugo da se ljutim na njega,ali nisam htjela da misli da moze sa mnom kako hoce i da cu mu sve oprostiti.
-"sta se tako smijes?" Pitao je Taib.
-"nista" odgovorila sam
-"aha" odgovorio je,u glasu sam mu primijetila sumnju. Izvadio je pistolj i podigao ga u smjeru mete "vidis,moras da.."
Prije nego sto je uspio da zavrsi recenicu otela sam mu pistolj,zauzela stav i pucala. Pravo u sredinu mete. Kada sam pogledala Taiba on je stajao ukopan u mjestu i gledao me sirom otvorenih ociju. Iznenadjenje se moglo vidjeti sa sto metara.
-"sta je? Nisi ti jedini koji zna ovo" rekla sam sa osmjehom na licu.
-"emm..kako?" Rekao je nakon sto je dosao sebi.
-"kako sta?"
-"kako znas?"
-"imala sam starijeg brata koji je bio u vojsci. On me naucio"
Ne znam da li je bio sokiran time sto znam koristiti pistolj ili time sto imam starijeg brata.
-"nisi mi nikad rekla za njega"
-"poginuo je prije mnogo godina. Ne pricam o tome"
-"zao mi je.."
Nasmijala sam se,ali to je bio fake osmijeh. Nastala je neugodna tisina koju je poslije nekoliko trenutaka prekinuo Taib
-"badgirl znaci? Zasto ja ne znam nista o ovome?!" po glasu sam shvatila da nije ljut
-"nisi nikad pitao" odgovorila sam.
Kasnije smo jos koji put pucali,ustvari sve dok nismo iskoristili sve metke. Nismo ni primijetili da sunce zalazi. Bilo je prekasno da se vracamo kuci, jer je put kroz sumu bio dug, a niko od nas nije htio da ide po mraku kroz nju. Zbog toga smo krenuli do vikendice. Kada smo stigli sjeli smo na ljulju koja je bila ispred. Gledali smo ispred sebe iako se nije moglo vidjeti bas puno. Noc je ukrala sve boje ovoga svijeta.
Odjednom sam osjetila Taibovu ruku na svojoj. Srce mi je pocelo ubrzano da kuca. Pogledala sam ga i nisam mogla da procjenim sta smjera.
-"Ajlin ti znas da ti i ja ne mozemo biti samo prijatelji" zastao je na trenutak,a zatim nastavio "ne znam kako se ti osjecas,ali ja sam zaljubljen u tebe,ustvari to vise nije zaljubljenost nego ljubav,ja te volim,vec duze vrijeme" u pogledu sam mu vidjela nadu ali i strah. Buljila sam u njega kao da sam duha vidjela. Nisam mogla da se pomaknem niti progovorim. U meni je doslo do eksplozije emocija. Je li on sad stvarno priznao da me voli?!
// da li ste ovo ocekivali? Sta mislite kako ce Ajlin reagovati? Ostavite misljenje💖☺️
आप पढ़ रहे हैं
Njegova tajna
किशोर उपन्यासNovi zivot pun izazova ceka Ajlin. Dolazi u nepoznat grad i brzo upoznaje momke i cure, a Sara, Ema, Semir, Malik i Taib joj postaju najbolji prijatelji. Kao i svako drugi, ocekuje normalan srednjoskolski zivot, ali desit ce se upravo suprotno. Saz...
