I slept with my boss ~ h.s. (paused)

16. Srce ili razum?

Napustila je njihovo prisustvo i posvetila se poslu. Andrea, nije joj više bila najbolja prijateljica, ali na neki čudan način bilo joj je teško gledati je kako se promjenila. Osoba koja joj je bila kao sestra, sada je postala sve suprotno od onoga što je nekada bila.

Shvatajući da je večeras slobodna, brzo posegne za svojim telefonom kako bi javila Adamu da ipak mogu izaći. Nakon par minuta uzvratio joj je, govoreći da zna tačno gdje će večeras biti. 
Odradila je malo posla što je imala i požurila kući kako bi se spremila. Na putu, misli su joj često lutale ka njemu, Harryu. Pomislila je na onu noć, sjećajući se šta se zapravo desilo. Bilo je tako nestvarno. 

Noćna vožnja. Ogromni hotel. On. Pruža joj ruku kako bi napokon ušli unutra. Duga haljina viori za njenim dugim koracima. Sve oči uprte i njih, ali jedina osoba koju je ona vidjela bio je on. Harry. Taj smotani, šašavi dečko, dečko sa previše samopouzdanja za nekoga sa tolikom dužinom kose. Dovraga, kao da je jedini dečko na svijetu - pomislila je. Bilo je sve bolje dok nisam srela njega. 

Znala je da taj događaj neće zaboraviti nikada, ali to ne znači da je to najbitnija stvar koja joj se ikada desila. Sada je bilo vrijeme fokusirati se na sebe samu i na Adama. Adama koji je tako fin i brižan, i znala je da ga ne zaslužuje. Toliko joj se stvari motalo po glavi, nije ni sama znala kako uspijeva izdržati pored toliko misli koje je proganjaju.

(...)

"Gdje idemo, reci mi?" - Bethany ponavlja iste riječi već deseti put otkako su krenuli.

"Jesam li ti rekao kako lijepo izgledaš?" - Adam će.

"Da, već pedeseti put! Adam! Gdje idemo?" - pobuni se Bethany.

"Stigli smo!" - s olakšanjem uskliknu Adam, jer mu je Bethany'ino žaljenje bilo dosadilo.

Usko tamno-plavo odijelo, isticalo je njegovu vitku i čvrstu figuru. Stav prav poput strijele. Bio je tako samouvjeren i lijep. Sve što jedna djevojka može poželjeti, i Bethany je bila upravo djevojka koja je mogla imati njega, dečka za kojim mnoge pate, ali ne, njene misli joj ne daju mira i ona svaki put odustaje od njega.

On pruža svoju ruku, tražeći njenu i samo što je uhvati Bethany se trzne i izmakne mu.
Ulaze u neki luksuzni restoran, mnogo stakla, mnogo ogledala, sve je tako - skupo. Sigurno ne nešto za Bethany'in ukus. Više nekako za Selenu i Har... Samo što je pomislila ugledala ih je kako mašu u njihovom pravcu.
Bethany se zaledi u brzini od jedne milisekunde, hladnoća joj prostruja kroz tijelo kada ugleda Harrya kako staloženo sjedi pored svoje zaručnice.

"Adam..." - tiho prozuja.

"Beth, nema frke." - sav nasmiješen je govorio dok je svoju ruku stavljao oko njenog struka krećući se ka njihovom stolu. Gore ne može biti pomislila je, ali onda ugleda svoju plavokosu "prijateljicu". Bethany se pitala se kojeg vraga ona uopšte radi ovdje, ovo su ljudi koje ona prezire.

"Adam!" - Selena mu skoknu u zagrljaj. "Nisam znala da vodiš pratilju sa sobom." - ljutnu se kad vidje da se Adamu Bethany ipak sviđa.

"Da, ovo je moja malena." - reče privlačeći je k sebi. Na što se Bethany nelagodno nasmijala, a Harry nasmijao - od muke.
Sjeli su i stolom se širio razgovor, sviju njih osim Bethanyin. Sjedila je i slušala, bila je primorana. Koji put Adam bi se okrenuo i prozborio koju sa njom, ali bilo je to sasvim površno i nedovoljno.

"Idem do toaleta." - Bethany se okrenu ka Adamu. "Uredu."

Brzo se pridigla i stupila ka toaletu. Nije imala potrebu za toaletom u onom smislu, već je imala potrebu udaljiti se od ljudi sa kojima je provodila svoju večer.