I slept with my boss ~ h.s. (paused)

14. Ponižena

"Sad ću." - hladno je nastavio razgovarati, ne obraćajući puno pažnje na svoju iznerviranu zaručnicu.

Selena je bila i više nego ljuta. Nije si mogla pomoć te je uhvatila porculansku vaznu i odbila je od pod. Bijeli ukras slomio se, na što se Harry okrenuo istog trena.

"Oprosti, moram ići." - prekinuo je vezu i brzo prišao Seleni.

"Koji vrag? Zašto si to uradila?" - iznervirano je rekao. "Eto onako. Došlo mi." - slegnula je ramenima.

"Došlo ti? Znaš li ti koliko to košta... Ma znaš šta nije važno. Nego, šta si htjela?" - nije imao snage, a ni živaca svađati se sa njom.

"Idemo na večeru." - visoko je podigla glavu. "Uredu." - poraženo izusti.

"Sjajno, idem se spremiti."

***

"Hoću ovaj, ali i ovaj je lijepi." - Bethany je gunđala dok se nije mogla odličiti između dva taburea.

"Bethany, isti su." - Adam je prekriženih ruku gledao u nju, dosađujući se.

"Nije, Adam! Pa zar ne vidiš da ovaj ima ljubičastu prugu, a ovaj zelenu."

"Meni su isti." - prevrnuo je očima.

Kupovina je trajala i duže nego što je očekivao, ali napokon joj je došao i kraj. Bethany je kupila skroz treći tabure, a uz to još milion sitnica za stan. Srećom došli su Adamovim autom i sve stvari smjestili su u gepek.

"Imaš vozačku?" - upita je Adam.

"Da, samo ne znam kada sam posljednji put sjela za volan." - govorila je zadržavajući pogled na cesti.

"Zašto?"

"Ma, nije važno." - nerado se sjećala svoje prošlosti, o kojoj je već jedan dijelić ispričala Harry'u.

"Uredu. Evo stigli smo."

Izvadili su sve stvari i ubacili ih u Bethany'in stan. Adam joj je dosta pomogao i imala je potrebu zahvaliti mu se, pa ga je pozvala da popije barem čaj.

"Izvoli." - pružila mu je čašu toplog napitka. "Hvala ti."

Razgovarali su i više nego što su mislili da će. Bližila se već ponoć, a njih dvoje su još uvijek se smijali i pričali o raznim stvarima. Sjećali se nekih smješnih situacija, pa i onih tužnih. Bethany se osjećala nekako slobodnom pred njim, pa se lako otvarala.

"Odavno se nisam ovako ispričala s nekim." - nasmiješila se sjedajući pokraj Adama.

"Ni ja. Baš mi je drago da smo se sreli." - nesvjesno joj je uzvratio jedan zavodnički osmijeh.

"Znaš, i meni je."

Adam se polako primicao ka Bethany. Osjećao njen neki čudan, ali tako primamljiv miris. Nagnuo se sa željom da sastavi njihove usne. Rukom je dohvatio njen obraz, na što je ona uživala, jer je to radio tako nježno.

"Oprosti, Adam, ali ne mogu." - tužno izusti, na što je on poraženo spustio glavu, psujući u sebi.

"Izvini, ne želim te tjerati na nešto što nećeš." - smireno je rekao.

"Adam, samo mislim da još nije pravo vrijeme."

Nije mogla poreći njegovu privlačnost i to da je željela poljubiti ga istog trena, ali nije mogla. Adam joj se svidio, najviše zbog njihovog druženja i razgovora, ali nešto je zaustavljalo. Da li je to bio Dylan ili Harry? Bilo je sasvim suludo misliti o Harryu tog trena, ali našao se na njenoj pameti i odustala je. Shvatila je koliko je to možda glup potez, jer vjerovala da će na kraju ipak ispred nje biti Harry, ali nije.