I slept with my boss ~ h.s. (paused)

12. Izdaja

"Pretjeruješ s ovim."

Selena naglo ustade i udari rukama od stol.

"Ne pretjerujem! Ti pretjeruješ! Znaš da je istina sve što govorim. Rekao si mi da ti je dosta mojih igrica, e pa dosta je i meni tvojih!"

Okrenu se, te napusti kancelariju, dok je pod njenim nogama sjevalo. Istresla je sav svoj gnjev, ljutnju. Harry je ostao zatečen i odlučio je da se za ovo treba boriti.

(...)

S obzirom da nije mogla hodati do kuće, uzela je taxi. Noć se već nadvila nad New Yorkom. Izlazila je iz područja visokih zgrada i dolazila do tihog područja gdje je živjela. Nije ona bila djevojka za taj živi dio grada, vjerovala je u svoje susjedstvo i komšije.
Taxi se zaustavio pored pločnika njene zgrade. Platila je svoj dug i izašla. Bila je dobro raspoložena. Doktor je pohvalio posvećenost oporavku, to joj je bio dodatni motiv da bude sretnija tog dana.

Najednom ugleda Dylana kako sjedi na stepenicama njene zgrade. Spuštene glave.

"Dylan?" - iznenađeno upita.

"Dobro veče, Bethany." - nekako joj se ironično obrati.

"Šta radiš ovdje?" - uznemiri se.

"Sve znam, Beth." - nasmija se cinično.

"Šta sve?" - Bethany nije naslutila o čemu je riječ.

"Harry Styles."

Bethany se zaledi istog trena i otkucaji njenog srca poprimiše veliku brzinu. Dlanovi su joj se znojili, a disanje ubrzavalo.

"Šta s njim?"

"Ne pravi se luđa nego što jesi. Beth, draga moja. Znam za vašu noć." - približio joj se.

"Nema tu nikakve noći, Dylan. " - poricala je.

"Bethany! Andrea mi je sve rekla..." - dosadilo mu je Bethany'ino pravljenje nevinašca.

"M-molim?" - u nevjerici izusti Bethany.

"Da. Zašto si mi lagala?" - Dylan prosikta.

"Nije tvoja stvar! Nisam mislila da je naš odnos veći od prijateljstva..." 

"Čemu onoliki izlasci? Koga lažeš Bethany, sebe ili mene?" - Dylan je već postajo nervozan i ljut, isto kao i Bethany. Bio je upravu. Nadao se da će postati nešto veće od prijatelja, ali Bethany više nije bila sigurna. 

"Rekla si mi da me voliš. Ako si me voljela ne bi me lagala i davala mi lažnu nadu. To boli Bethany." - nastavljao je.

Bethany ga je zaobišla i krenula ući u zgradu, ali ju je Dylan zaustavio.

"Oprosti, ali ti si mene ostavio i onda kada si bio niko i ništa, a ja sam bila sa tobom." - procjedi Bethany.

"Niko i ništa?" - povrijedile su ga njene riječi.

"Da! Sada kada si lijep i privlačan, misliš da možeš imati koju hoćeš! Nisam tvoja Dylan i nikada neću ni biti."

"Misliš?" - Dylan se cinično nasmiješi.

"Ja ne izlazim s gadovima." - unijela mu se u lice. Ovog puta pretjerala je. Osjetila je miris alkohola u njegovom dahu. 

Njegova ruka podigla se i uhvatila Bethany za vrat, nakon čega ju je snažno prislionio uza zid. Osjetila je strah, samo gledajući u njegove oči iz kojih je sjevala ljutnja. Stisnuo ju je jako, osporavajući njene disajne puteve. Suza joj se spustila niz obraz, i malo je reči da je bila prestrašena. Krv joj se ledila u venama, dok je u sebi molila Boga samo da ovaj trenutak prođe što prije. Nije bilo nikoga, nije bilo šanse da se izvuče iz njegovih ruku. Osjećala se bespomoćno.