Chapter 46.

5.5K 270 32
                                    

Anna polahko i tiho otključava svoj stan te ulazi unutra povlačeći i mene za sobom. Ugodan miris mi se uvlači u nosnice dok je u malom skučenom hodniku mrak. Jedini izvor svijetlosti predstavljaju otvorena vrata sa desne strane. Izgleda da ovdje ima još nekoga.

"Hah...mama napokon...pa gdje si se zadržala..?" iz prostorije iz koje dopire svijetlost začula sam povišen glas djevojke sa savršenim britanskim akcentom.

"Gemma mislila sam da spavaš...pobogu šta radiš ovako kasno.." Anna govori zabrinuto dok se saginje da skine obuču.

"Nisam mogla...brinula sam se za tebe.." čujem kako se nešto lomi u drugoj prostoriji a Gemma tiho psuje " Zvala sam te milion puta ali ti je mob..-" Gemma izlazi na hodnik gdje se nalazimo ja i Anna te naglo zastaje u govoru kada je ugledala mene. Par puta me je odmjerila a onda nastavila "Ko je ovo?" upitala je te zaškiljila očima prema mami. Gemma je stvarno lijepa djevojka. Visoka kao i njen brat i sa crtama lica gotovo indentičnim kako kod njega.

"Hah...to je Melissa...uhm...Harryeva prijateljica.." Anna govori te skida jaknu sa sebe te prolazi pored mene i Gemme u drugu prostoriju.

"Prijateljica?" Gemma značajno pita te me još jednom odmjerava prije nego što prati svoju majku u drugu prostoriju. Ja ostajem par trenutaka sama  u hodniku a onda i ja odlazim za njima u drugu prostoriju koja prestavlja dnevni boravak. Ovaj stan je tako skroman i izgleda dosta staro. Očekivala sam nešto luksuznije s obzirom da njen sin ima novi Range Rover... Ovaj stan izgleda kao stan nekog jadnika koji jedva spaja kraj s krajem.

"Da prijateljica Gemma.."Anna odogovara malo otresito i umorno a Gemma samo prevrče očima i gleda umene dok su joj ruke prekrštene ispod grudi.

"Krasno...još jedna jadnica u nizu koju je moj brat iskoristio..." Gemma sarkastično govori te me gleda a ja se trzam na njene riječi vjerovatno iznenađena njenim ponašanjem. Dosta je drska.

"Gemma dobro pazi na svoj jezik inače bi mogla ostati bez njega.." Anna strogo i glasno govori Gemmi prijeteći joj prstom na šta ova samo prevrće očima po ko zna koji put..

"Vidi...Mel...kako god da se zoveš...žao mi te je ali moj brat je kreten i mi nemamo nikakve veze sa tim što te je on iskoristio i što sada nemaš gdje otići...to nije naš problem i ne planiram provesti noć tješeći tebe... tako da slobodno možeš ići.." Gemma je drsko i brzo sve rekla sve ovo gledsajući pravo u mene te se okrenula i brzo otišla iz prostorije dok su meni usta ostala visiti do poda.

"Kunem se da ću jednom ubiti tu malu drznicu..." Anna uzdiše te mi prilazi i stavlja ruku na moje rame a ja se trzam "Ne obraćaj pažnju na nju..uvijek je ovakva..." govori a ja odmahujem glavom.

"Upravu je...trebala bih otići odavdje...ne trebam nikoga da me tješi i govori mi da ću sutra svr biti uredu.." uzdižem i prelazim rukama preko lica " Oh...šta sam ja to mislila.." govorim a onda se brzo okrečem te izlazim na hodik odlična da ću otići odavdje. Brzo se saginjem i oblačim svoje patike a Anna me hvata za ruku.

"Melissa...ne možeš sada otići...četiri sata je u jutru....nemaš gdje...molim te ostani ovdje a ja ću razgovarati sa Gemmom..." žena očajno govori a ja odmahujem golavom a u isto vrijeme kimam. Bože poludila sam.

"Hajde Liss.... " govori te me povlači za ruku i ponovo uvlači u dnevni boravak. Sjedam na mali stari kauč koji škripi ispod mene.

"Idem razgovarati sa njom...ako si gladna...u frižideru imaš hrane pa se posluži.."blago govori a ja samo kimam glavom nakon čega ona odlazi iz prostporije. Ne mogu vjerovati kako je ta žena draga...prava majka ali joj je kćerka prava drznica...

Gledam po prostoru oko sebe i ne mogu se načuditi šta vidim..

Čitava kuća miriše tako divno...to nije neki parfem niti miris hrane ali je dosta ugodan za razliku od enterijera u kojem se nalazim. Sve je tako staro. Stari smeđi ormar izgleda kao da su ga neke životinje izjele i izgrebale. Tu se nalazi i jedan mali crni televizor sa premalim ekrenom za kojim nisam niti znala danas uopšte postoji. Kao da ga je donjela iz muzeja antikviteta. Prozori nisu od plastike nego od drveta a zavjesa se blago njiše na njima jer kroz truhlo drvo vjerovatnmo prodire vjetar. Tepih pod mojim nogama je užasno grub i izbjeljen... Pobogu kako oni žive ovdje? Kako to da njen sin ima onakvo auto i čak svoj stan? Zašto dozvoljava da njegova majka i sestra žive ovako?

TRY...Where stories live. Discover now