TRY...

Chapter 13.

Taman kada sam pomislila da je moj život konačno postao bolji pojavi se on. Nakon svih ovih mjeseci konačno sam prestala sanjati one glupe snove,konačno sam prestala špijunirati,konačno sam uspjela zaboraviti na onu glupu noć u klubu i konačno ću početi samostalno živjeti. Jednom riječju promjenila sam se! Ali sada odjednom na vratima se pojavi Harry i vrati mi sva ona sjećanja od prije deset dana koja sam se trudila zaboraviti.
Ovog kovrđavog dečka sam posljednji put vidjela prije 10-11 dana u onom klubu kada me je spasio i od tada se nije uopšte promjenio. I dalje je izgledao zgodno i zavodnički u svojim crnim uskim trapkama i crnom kaputu kojim me je onu noć utoplio. Teško mi je bilo povjerovati da je taj dečko drogeraš. Ako je on drogeraš ili ima nekog posla sa drogom onda sigurno i njegovi frendovi imaju posla sa tim. Da li to znači da je i Ginny umješana u to? Ma nema šanse! Zar je moguće da se sudbina toliko igra samnom da me je poslala da živim u istom stanu sa nekom drogerašicom koja još plus poznaje i Harrya?

"Da...znamo se samo iz viđenja...prije sam radio za njenog brata!" Harry je odgovorio na Ginnyno pitanje totalno hladnim tonom dok nije skodao pogled sa mojih očiju. Ta lijepa nijansa zelene bije u njegovim očima mi nije odavala nikakvu emociju i naprosto nisam mogla u njima prepoznati ama baš ništa osim iznenađenosti.

"Oh za onog smrada..." Ginny je rekla te brzo rukom prekrila usta" Jao oprosti..ali stvarno nisam ljubitelj muzike koju pjeva tvoj brat!" spustila je ruku na moje rame što me je natjeralo da se malo trznem. Iz nekog razloga uopšte nisam marila za to što je moga brata nazvala smradom. Ova situacija me je previše zbunjivala i imala sam osjećaj da je to sada najmanji problem.

"Uredu je...nisam ni ja neki ljubitelj njegove muzike..." Rekla sam utješno i to stvarno mislila. Stvarno mrzim bratovu muziku i nije mi jasno zašto milioni tinejdžera lude za tom glupom popularnom grupom koja mi je oduzela brata.

"Obuci jaknu i idemo!" rekla mi je dok je obukla svoju kožnu jaknu te se progurala pored Harrya koji je i dalje stajao nepomično na vratima.

"Uhmm... ja bih ipak ostala..." rekla sam nekako zgrčeno te ponovo pogledala u Harrya koji kao da mi je pogledom govorio 'Upravu si ipak ostani tu'.

"A daaaaaj bit će nam super...upoznat ćeš novo društvo i nebrini što smo malo drugačiji!"Rekla je nekim umiljatim glasom. Istim onim kojim me je još prije pola sata nagovorila da pristanem na ovaj izlazak.

"Nemoj je prisiljavati Ginny..." Harry je rekao prema njoj te se ponovo okrenuo prema meni kada je nastavio rečenicu "ako neće onda neće!" prodorno me pogledao.

Zašto imam osjećaj da je ovom rečenicom htjeo reći 'Nije ona za našeg društva ,neka si nađe nekog sličnog sebi!'

Uvijek sam bila tvrdoglava osoba i volila sam se svima inatiti.. A na žalost sada me taj isti inat tjerao da idem sa njima van. Kada malo bolje rezmislim Harry nije ništa loše uradio. Osim što se možda drogira ali to je rekao moj otac u što ja ne moram vjerovati. Ako ćemo realno Harry me je onu noć spasio od silovanja i još nikada mu se nisam zahvalila. Još jedna stvar koja me vuče da idem sa njima je to da sam veoma radoznala. Uvijek volim zabadati nos tamo gdje mu nije mjesto i njuškati. Možda mi je ovo prilika da upoznam još jedno lice Harrya i da vidim sa kakvim ljudima se druži.

Oh..mrzim svoju radoznalost. Uvijek me uvuče u probleme.

"Uredu Ginny...idem tebi za ljubav!" rekla sam te prkosno pogledala prema Harryu. Ako je mislio da će me uplašiti njegov prodorni pogled onda se očigledno prevario.

"Woohoo..." veselo je vrisnula te zaključala vrata od stana. Harry je samo prevrnuo očima te sišao niz stepenice prije nas dok smo ga mi slijedile u stopu.

Isti crni Range Rower kojim sam se imala priliku voziti prije deset dana je stajao ispred zgrade kada ga je Harry otključao. Svi smi sjeli unutra a ja sam odlučila sjesti na zadnje sjedište.