TRY...

Chapter 1.

~Još jednom bacam pogled na ogledalo kako bi odmjerila svoju novu plavu haljinu koju sam sama dizajnirala posebno za ovu priliku. Na licu mi se ocrtava iskren osmjeh zaljubljene djevojke koja po prvi put osjeća slast ljubavi. Okrećem se još par puta odmjeravajući se sa svih strana kao da to nisam uradila barem 100 puta večeras... U tom trenutku moju pažnju je zaokupila melodija zvona na mom mobitelu... Skrećem pogled prema svojoj sivoj pismo torbici na mom krevetu i gotovo poskakujuči dolazim do nje i vadim mobitel. U tom trenutku melodija je prestala a na popisu propuštenih poziva pisalo je Davidovo ime... 'David,David,David...' izgovaram par puta njegovo ime prislanjajuči mobitel na prsa... Smijem se sama sebi kada konačno shvatim kako predugo razmišljam o njemu umjesto da ga nazovem... Ponovo se smijem kada mi u misli stiže mogučnost da je ovo još jedna njegova igrica u sklopu iznenađenja koje mi je obečao večeras... Moji prsti po navici počinju kucati broj koji znam na pamet kada mi na mobitel stiže nova poruka...od njega... mog Davida... Nestrpljivo otvaram poruku dok mi osmjeh ne silazi sa lica. Duboko uzdišem dok brzim pogledom prelazim preko poruke odmjeravajuči njenu dužinu a onda je brzo počinjem čitati.

* Melissa...Znam da poruka nije baš najbolji način za ovo što ti želim reći,ali...moram... Vidi,ne želim ni tebe ni sebe više zamarati sa ovom vezom. Melissa ja te ne zaslužujem i shvatio sam da ne gajim nikakve osječaje prema tebi... i zato ti ne želim davati lažnu nadu. Nadam se da ćeš naći nekoga ko te zaslužuje... Žao mi je ali ovo je kraj...Sretno.. Dav xx *

Osmjeh je nestao sa mog a mobitel mi je ispao iz ruke padajući na krevet kada sam osjetila kako me nešto guši u grlu...~

----

Naglo sam otvorila oči uspravivši se u krevetu kada sam začula zvuk zvona na mom mobitelu. Disanje mi je bilo nekontrolisano a lice i tijelo mokro... Opet sam imala noćne more... Prešla sam pogledom preko zamračene sobe pokušavajuči shvatiti odakle dolazi zvuk. Pogled mi se zaustavio na noćnom ormariću pored kreverta.. Nespretno sam se protegnula kao bi dohvatila mobitel. Vid mi je bio užasno zamučen ali sam ipak na ekranu mogla razabrati velikim slovima ispisano 'MIKE'. Moj nafurani brat.. Šta sad hoće ovako rano? Povukla sam zelenu tipku za javljanje i ponovo se srušila nazad u krevet usmjeravajuči pogled prema svijetlo plavom stropu... Dok je mama bila živa ona je uvijek strop bojila u svijetlo plavu boju jer je imala svoju neku teoriju o tome kako ta boja zbunjuje insekte tokom ljeta...

"MELISSA..." Trznula sam se iz razmišljanja kada sam čula iznerviran ton sa druge strane slušalice...Def initivno je bio iznerviran jer me inače nebi zvao punim imenom... Znao je da to mrzim...

"Slušaš li ti mene uopšte?" Ponovo je pitao iznervirano kada mu nisam dala nikakav odgovor. Prevrnula sam očima iako sam znala da me ne može vidjeti.

"Hmmm... Ne..možeš li ponoviti?" Upitala sam hrapavim glasom. Grlo me užasno žiga i memam pojma kako uspijevam uopšte progovoriti...Hitno mi treba voda...

"Pogledaj na sat...reci mi koliko je sati i koji je danas dan!" Čula sam kako je iznervirano otpuhnuo...Lagano sam se nasmješila... Obožavam kada je iznerviran a još više volim kada znam da sam uzrok tome ja... Uspravila sam se u krevetu kako bi pogledala na zidni sat ...

"Hm..prošlo je podne..." Ležerno sam rekla kada sam ustala sa kreveta i otišla do kupatila kao bi se napila vode iz slavine. Stvarno mi se neda silaziti u kuhinju i suočavati sa namrgođenim tatom oko toga zašto opet predugo spavam...

"Agh...Znimljivo...A znaš li koji je danas dan?" Osjetila sam kako pokušava sniziti ton. Vjerovatno nije sam gdje god da se nalazi...

"Petak?" Upitala sam pokušavajući ga još isprovocitari... To je bio najslađi osječaj na svijetu.. Nervirati mog brata i opčenito ljude oko sebe...