Chapter 2.

12.2K 381 14
                                    

(Napomena: Bend i članovi benda u ovoj priči su plod moje mašte i ovaj bend koji se spominje u ovoj priči postoji samo ovdje ali ne i u stvarnom svijetu)

"A naš današnji gost jeeee....The extreme..." Čula sam voditelja kako najavljuje naš izlazak dok je njegov glas popratila ogroma vriska. Ovo je bio prvi intervju koji dajem i to sa bendom i mogu reći da mi nimalo nije svejedno.

Dlanovi su mi se znojili dok su mi se ruke nespretno igrale sa rubom majice ... Nervoza i panika su se širile mojim tjelom i nikako se nisam mogla kontrolisati... Zatvorila sam oči duboko udahnula...

"Ali to nije sve..."Voditelj je nastavio " Sa trojicom mladića dolazi i jedna dama a to je sestra od Mike-a!" Rekao je a na njegove posljednje riječi vrata koja su nas dijelila od studia su se sama otvorila pred nama. Ustuknula sam kada je blještavilo iz poprilično svijetlog studija prodrlo u mračnu prostoriju u kojoj smo bili 'skriveni'.

"Spremna?"  Mike je rekao to više kao ohrabrenje te stavio svoju ruku na moja leđa kako bi me progurao ispred.. Nesigurno sam ušla u bučni studio svako malo bacajući svoj pogled na brata koji je opet nabacio onaj svoj sexy osmjeh... I onada se ljuti na mene kada mu kažem da je nafuran.

U studiju je vladala ogromna buka i vriska ludih obožavateljica koje su poskakivale u mjestu i dozivale imena svojih 'idola'. Ugh,možete barem ovdje biti smirene pa niste na koncertu... Svakog trenutka sam očekivala da će neke od njih iskočiti iz svog sjedišta i dotrčati dečkima u zagrljaj. Bila sam zahvalna Bogu što su tu bili oni čudaci što ih nazivaju 'zaštitari' koji su ih spriječili u naumu koji im se sigurno motao po glavi.

Foto-aparati su slikali sa strana dok su mi blicevi udarali ravno u mozak što je poprilično bolilo. Kako Mike i dečki izdrže ovakvo nešto i to svaki dan. Vjerovatno navika. Ja sam uvijek mrzila pažnju bilo kakve vrste. Uvijek sam u srednjoj i osnovnoj bila glavna čudakinja koja se skrivala od svega i svakoga, uvijek sjedila u zadnjoj klupi i rijetko kada pričala sa nekim. Neki su nekada i zaboravljali da idem sa njima u razred. I sada kada sam krenula na fakultet i kada je brat postao slavan, stvari se nisu mnogo promjenile ali je bratova iznenadna slava bila veliki šok za mene jer je u jednom  trenutku čitav svijet usmjerio pažnju samo na tebe.

Biti sestra slavne face i nije baš lako...Barem ne za mene jer mi nekada znaju prići neke obožavateljice koje zahtjevaju da se slikaju samnom i poprilično ih je teško odbiti. I to bi nekako izdržala ali kada mi priđe novinar i počne me pitati nešto u vezi brata,naprosto mi dođe da vrištim. Na fakultetu gotovo da niko ni ne zna moje ime nego me svi zovu i znaju kao Mike-ova sestra... Pa mogu me barem imenom zvati jer se osjećam nekako ljigavo i imam osjećaj da iskorištavam bratovu slavu... Ali opet kažem 'Hej koga briga šta ja mislim'.

-----

"Pa Liss... Tvoj prvi intervju...kakvi su utisci?" Upitao me Robert kada smo nakon završenog intervjua krenuli prema prostoriji u kojoj su se nalazile naše stvari.

"Prvi i nadam se posljednji!" Rekla sam pomalo sarkastično na šta smo se svi nasmijali...

"Ne voliš kamere,ha?" Leo se opet nasmijao dok je hodao iza mene i Roberta kroz vrlo uzak hodnik.

"Ne vole ni one mene!" Rekla sam slegnuvši ramenim kada smo konačno ušli u prostoriju.

Mislila sam da će intervju proći užasno i sigurno bi da tu nije bila ta legendarna ekipa sastavljena od Lea,Roberta i Mike-a. Oni su spašavali situaciju i skroz su bili opušteni za vrijeme intervjua pa sam se i ja malo opustila. Leo i Robert nemaju ni braće ni sestara pa im je dođem kao sestra a oni meni kao braća. Stvarno sam za kratko vrijeme uspjela zavoljeti tu ekipu iako ih nemam priliku viđati često.

TRY...Where stories live. Discover now