Nova šansa - |Završena| #2

62. dio

■LINDA POV■

Dan sam provela s Lukom, najviše u igranju i maženju. Trudila sam se da ne mislim na Bartola, broj sam mu blokirala kako mi ne bi mogao prići. Maksim i Sofija trebaju stići svakog časa s posla, jutros sam ih obavjestila da želim obaviti razgovor s njima. Zbog toga sam nam spremila ručak, a Luku uspavala prije petnaestak minuta.

Kada sam otvorila vrata, Sofijine oči su me sasijekle u trenutku. Ona je još uvijek ljuta na mene i sigurna sam da joj se neće svidjeti riječi koje sam spremila za njih. Maksim me privije sebi na prsa te mu uzvratim zagrljaj, a potom ga pustim da se ide raspremiti.

Sofija je iskoristika priliku da ode u toalet dok smo nas dvoje razmijenjivali zagrljaj. Možda bi netko da nas gleda sa strane pomislio kako smo stvoreni jedno za drugo, isto tako da smo jedan od rijetkih parova koji je sretan u današnje vrijeme.. ali nikada netko sa strane ne zna suštinu priče, a po ovome možemo zaključiti da ni partner uvijek ne vidi situaciju kakva jeste.

"Linda."

Odsječnim tonom mi se obrati Sofija prema kojoj bih se ja trebala tako ponašati i isti takav intenzitet u glasu imati, a ne ona. Pogledam u nju bez obraćanja jer sam znala da će nastaviti razgovor samo traži pažnju, što je svakako i dobila.

"Da li je istina ono što si nam rekla?"

Približi mi se nekoliko koraka, vjerovatno je razlog bio taj što nije željela da nas Maksim čuje. Obrva mi se nađe visoko na čelu, možda bih trebala dobiti nagradu za dobro odglumljenu ulogu.

"Na silu te je odveo ili si pristala na to dobrovoljno?"

Direktno pitanje koje je zahtjevalo isti takav odgovor. Sekunde su me dijelile od toga da joj slažem još jednom, ali nas je Maksimovo kašljanje prekinulo u razgovoru. Odmaknemo se jedna od druge pa postavim pribor za jelo i hranu, a poslije toga im se pridružim za stolom.

"Luka spava, obišao sam ga nakon raspremanja."

Klimnem glavom potvrdno uz blagi osmijeh. Rekla sam da više neću misliti na Bartola, ali nakon ovih riječi, poželjela sam da ih je on izgovorio. Maksim je gledao u mene kao i Sofija, jesu li čekali da počnem s razgovorom i trebam li ga početi sada ili da ostavim za kasnije?

"Nemam mnogo vremena, voljela bih da nam kažeš razlog zbog kojeg si nas pozvala na ručak."

Sofijini pogledi su nastojali zajedno s riječima da me sklone s planete. Uvijek je takva kada se naljuti. Ne dozvoljava sebi da joj se priđe, a o razgovoru da ni ne pomišljam.

"U redu!"

Odmaknem tanjir od sebe nekoliko centimetara jer sam željela ispreplesti prste kako bih smanjila nervozu. Nisu sklanjali pogled sa mene, što i nije bilo lijepo. Imam osjećaj da me guše.

"Znate ono što se dogodilo.."

Počelo mi je ponestajati riječi iako sam ih imale spremljene u mislima, samo su imale zadatak da izađu kroz zube, ali izgleda da je to bio itekakav problem. Dohvatim čašu s vodom pa otpijem gutljaj te nastavim.

"Razmišljala sam o svemu."

Maksimove oči su poprimale tamniju nijansu, što je u prijevodu značilo da se i on počeo ljutiti.

"O čemu si razmišljala?"

Izgovori posve brzo kao da je jedva čekao čuti odgovor.

"Ne želim nikakav kontakt s njim niti susret.. te zbog toga ne želim da ga prijavim."

Sofija je željela odmah sinoć otići u policijsku stanicu i dati izvještaj.. lažan izvještan.

"Zašto ne želiš?"

Njezino pitanje je zahtjevalo objašnjenje koje nisam imala, ali iskoristiti ću prethodne riječi kao argument.

"Ne želim da dođemo u kontakt pa čak ni preko suda."

"Šta ako ja želim?"

Nastojala je da me isprovocira, ali na moje, a vjerovatno i njezino iznenađenje oglasio se Maksim.

"Razumijem. Nećemo ga prijaviti."

Kamen mi je pao sa srca, a on je sada dobio onaj pogled koji je bio upućen meni. Pun zlobe i pakosti. Željela ga je staviti u top i ispaliti iz njega, negdje daleko da ga više nikada ne vidi.

"Ja se ne slažem s tim."

Sada smo mi gledali u nju, koja mi je dala još jedan dokaz da želi živjeti moj život iako ima svoj koji je buran, nije miran i dosadan. Ne može mi odrediti šta ću uraditi i kada, mogla je do ovog dana, ali više ne.

"Najbolje je da promijenimo temu."

"Ne želim."

Pokušati će na sve načine da dođe do onoga što ona želi. Bartola iza rešetaka, ali nemam osnovane argumente za taj potez i ne želim da ih imam.

"To je Lindina odluka i trebamo je poštovati iako ni ja nisam za to, ali sve dok ona stoji pri svom mišljenju.. ne želim ići u drugom pravcu."

"I ne želim više da ga spominjete."

Nadovežem se na Maksimove rečenice i s tim zatvorim započetu temu.