Nova šansa - |Završena| #2

38. dio

■BARTOL POV■

Znam da nije u redu ono što radim od sebe. Prije svega nije u redu prema Marti, a ni prema Teodoru koji nije dužan da čuva moje dijete, ali danas se tako desilo. Nakon što sam ih vidio zajedno, nisam mogao da se smirim, duša mi je krvarila, a jedini lijek sam našao u alkoholu. Svaka čaša je brzinom svjetlosti ugledala dno.

Teodor je ostavio Martu kod sebe, otišli su kući, a ja sam došao kod Dijane da razgovaramo o nečemu mnogo važnom. Dočekala me je u spavaćici na vratima te mi se ubacila u zagrljaj, toliko jako, da sam nas jedva održao na nogama. Alkohol je kolao venama pa stabilnost na nogama nije bila uravnotežena ni najmanje.

"Poželjela sam te. Gdje si do sada?"

Stavim ruku između nas kako je ne bih dodirnuo jer ne želim njezine dodire na sebi no ona nije marila za to. Zatvorim vrata iza sebe pa kada se okrenem prema njoj, odgura me do zida te mi se unese u lice.. ali okrenem glavu uz riječi.

"Koliko puta trebam da ti kažem kako nemaš pravo da me diraš?"

Zaobiđem je i uđem u kuću. Ide za mnom, kao poslušna pudlica, no ona nije ni približno vjerna kao pudlica. On je čovjeku najbolji prijatelj, a ona.. najveći neprijatelj. Noćna mora!

"Želim da se razvedemo!"

Izgovorim nakon što sjedne na stolicu pored moje u kuhinji. Otpijem gutljaj vode koju sam nasuo prije nekoliko trenutaka, a kada vidim njezinu izobličenu facu. Dobijem nagon za smijeh.

"Ne dolazi u obzir, Bartol."

Ustane sa stolice pa mi se približe, stojala je odmah pored moje stolice i ruke pokušala da spusti na moja ramena. Ne! Ne i ovaj put. Svjestan sam da Linda nije pored mene nego Dijana, a sa njom ne želim ništa da imam.

"Razmišljao sam i donio sam takvu odluku."

Govorio sam dok mi se pred očima mutilo. Alkohol je radio svoje, a da mu se oduprem, nisam bio u stanju. Imao sam razlog da pijem, kao što i sada imam da tražim razvod.

"Marta ne može da odrasta bez mame."

Pogleda po prostoriji te nastavi nizati riječi.

"A gdje je ona?"

Naravno. Nije ni primijetila da je nema dok joj nije zatrebala, kao pokriće da ostane pored mene.

"Takva majka poput tebe joj sigurno ne treba."

Odgovorim.

"Ali, ja tebe volim Bartol."

Odgurnem stolicu unazad tako da se njezin udarac od pod čuo nakon svega nekoliko trenutaka. Pričuvam se jednom rukom za stol, dok drugu držim opuštenu pored sebe.

"O kakvoj ljubavi pričaš?"

"Moja ljubav prema tebi je prevelika, Bartol."

Još jedan nekontrolisani, ali ironični smijeh siđe s mojih usana. Bilo bi žalosno, da se radi o nekoj drugoj djevojci ili ženi, ali kada je u pitanju Dijana. Za nju je sve što nije prikladno, normalno pa tako i njezini postupci.

"Želiš da te moj Teodor je*e, a ovdje pričaš kako me voliš. Gadiš mi se, i ti, a i život pored tebe."

Lice joj se uozbilji, a usne razdvoje. Iznenadila se?

"Nisi očekivala da će mi reći?"

"Ali ja.. nisam mislila tako."

Odmahnem glavom lijevo pa desno, a onda postavim pitanje na koje sam odgovorio sam sebi na njega u istom tom pitanju.

"Kako nisi, ako si mu rekla da ga želiš imati u krevetu?"

Spusti glavu, prvi put u životu da se postidjela nečega. Ona! Kada podigne pogled prema meni, vidim suze kako joj se slijevaju niz obraze.

"Željna sam te, Bartol. Željna sam dobrog se*a."

Ironično se nasmijem.

"Pa si zbog toga željela mog druga odvesti u krevet? Nije ti dovoljno što si mi stala na put s djevojkom koju volim pa si sada našla da staneš i između dva najbolja druga. Kako te nije sramota?"

Tišina. Smišlja šta će reći, a onda..

"Nisam mislila da vas posvađam.."

Prekinem je.

"Ne možeš nas posvađati. Naše prijateljstvo vrijedi duplo više nego osoba poput tebe."

Mogao sam upotrijebiti bilo koju riječ s kojom je mogu opisati, ali nisam želio. Ostati ću čovjek nakon svega.

"Želim da odemo na odmor. Možda ćemo se tamo zbližiti."

"Ne želim se zbližavati s tobom. Sutra ću predati za razvod braka i očekujem da se spremiš te napustiš ovu kuću."

"Ne možeš mi to uraditi, Bartol. Ne možeš!"

Počela je galamiti na mene kao da će joj to nešto pomoći.

"Nisi ni ti trebala uraditi mnogo toga pa si uradila. Bio sam dovoljno jasan, sutra kada se vratim, ne želim da te zateknem u kući."

Okrenem se i ubrzanim koracima, koliko sam mogao, napustim kuću. Idem napraviti nekoliko krugova po gradu.. možda ću sresti Lindu, a onda ću otići kod Teodora i Marte.