Nova šansa - |Završena| #2

11. dio

■SOFIJA POV■

"Diši, Linda. Diši!"

Moje disanje je postajalo sve pliće dok sam gledala u nju koja se čuva za stomak i drhti. Od straha ili od bolova? Mislim da je obadvoje u pitanju. Ovo je prvi put da stojim pored žene koja se porađa.. i ta žena nije nitko drugi nego moja najbolja drugarica, koju smatram sestrom. Šta da radim? Šta trebam raditi?

"Evo.."

Preplašen Maksim je stojao s torbom u ruci pored nas. U očima mu se jasno vidi koliko se boji za Lindu.. koliko mu je stalo do nje. Znala sam to i do sada, ali još jedan dokaz jeste upravo ovaj trenutak.

Nije čekao na odgovor od mene, a ni od Linde. U ruke mi je spustio torbu i uzeo Lindu u naručje te tako izašao s njom iz stana dok ga je ona udarala po leđima uz riječi.

"Pusti me. Pusti me. Nosi me. Nosi me."

Nasmijala bih se od srca da samo znam da će sve proći dobro, ali doza straha koja je kolala kroz vene nije dozvolila ni da se osmijeh pojavi na usnama.. kamo li da se nasmijem od srca. Trenutno je nemoguće.

"Ići ćemo s mojim autom.."

Otključam ga prije nego što dođu do njega, ali Maksim nije gubio vrijeme. Ušao je zajedno s Lindom, a ja sam sjela na vozačevo mjesto i stisnula gas.

"Boli me!"

Odakle joj snaga da galami? Suze joj se slijevaju niz obraze, a bolnica kao da je dalja nego ikada prije. Ležala je Maksimu u krilu dok joj je nježno prelazio preko obraza, pokušavajući je smiriti. Kamo sreće da si ti otac djeteta koje se treba roditi.. sigurna sam da bi bio mnogo bolji otac od Bartola. Zapravo.. on nije ni otac. Gdje je kada joj najviše treba? Lako je napraviti bebu, a kada se treba dijete roditi potom odgajati, mnogi otiđu.. nije vrijedan ni da pomislim na njega. Gad!

"Biti ćeš dobro."

Tješio je, a glas mu je pucao iako je pokušavao sakriti strah. Briga. Strah. Strepnja. Sve se to skupilo u njemu. Parkiram ispred bolnice, ne mareći za riječi stražara koji je trčao za nama i govorio da ne smijem ulaziti.

"Drugarica mi se porađa, k vragu!"

Odbrusim mu potom vidim ravnu liniju na njegovim usnama. Iskoristim priliku i utrčim u bolnicu za Maksimom i Lindom, ali onda me spriječi i bolnički stražar. Prevrnem očima. Koliko vas ima?

"Šta ste trebali, gospođice?"

"Da se skloniš s mjesta!"

Nije me poslušao, naprotiv složio je facu kao da me želi ubiti.

"Drugarica mi se porađa."

"Pa šta onda? Nećete se vi poroditi za nju."

Sada bih mu opsovala, ali ne ide da psujem nekome od koga trebam da tražim dozvolu za prolazak. Tek onda je neću dobiti.

"Sve dok ne sklonite automobil s ulaza, ne možete proći."

"Nek si proklet!"

Izletilo mi je. Slegnem ramenima i pokušam ga smiriti novcem, ali on samo spusti ruku na moj novčanik te još grublje odgovori.

"Mene ne možete kupiti. Uradite što sam Vam rekao."

"Idi do đavola!"

Okrenem se i krenem prema automobilu, a onda ga parkiram te se vratim u bolnicu. Ovaj monstrum kao da se nije pomakeo s mjesta, dočeka me s osmijehom na licu, a onda me još više iznervira.

"Vidite da postoji i pristojno ponašanje."

Dovoljno sam vremena izgubila, da ga se više ni sekunde ne usudim izgubiti. Linda je na porođajnom stolu, a gdje sam ja? Zapravo.. jesu li je primili? Šta se s njima dešava, gdje su? Smirivalo me je što je Maksim s njom, ali bez mene to ne smije da prođe.

"Tko vam je dozvolio da ponesete torbu?"

"Plaćaju te da smaraš?"

Cinično se nasmije i podigne obrvu.
Ovaj smor ne misli prestati smarati.
Njegova dužnost je da mene smara?

"Samo radim svoj posao. Ne dozvoljavam narušavanje mira u bolnici."

"Ti si prvi koji narušava mir. Pusti me da prođem!"

"Šta imate u torbi?"

"Imam bombu da je bacim na tebe ako me nastaviš ispitivati."

Gromoglasan smijeh odzvoni hodnikom. Napravim nekoliko koraka te prođem pored njega. Moja sreća je što sam uspjela proći, a kako ću sada naći odjel ginekologije? Sada bih ga udavila.. ne znam šta se dešava, zbog njega. Samo zbog njega!

Penjala sam se uz stepenice i na svakom spratu čitala šta se nalazi, koji su odjeli, sve dok nisam našla odjel koji je meni trebao. Mislim, odjel na kojem je Linda. Uzmem za kvaku, ali vrata su zaključana. Danas nije dan za mene. Na svim vratima imam zabranu. Pozvonim te pričekam da mi otvore.. ali uzalud. Nitko mi ne otvara vrata. Šta oni rade kada jedna obična vrata ne mogu da otvore?