Nova šansa - |Završena| #2

7. dio

■LINDA POV■

"Hoću da idemo na palačinke.."

Veseli osmijeh zatitra na njegovim usnama pa dlan nježno spusti na moj obraz. Prije bih se opirala ovome, ali sada.. u ovom trenutku mi je prijalo i ne planiram ga gurnuti od sebe, naprotiv.. sklopim oči i prepustim se trenutku.

"Idemo na palačinke, ali onda i doma jer trebaš odmarati, nadam se da je to u redu?"

Njegove riječi me natjeraju da otvorim oči i suočim pogled s njegovim, blago klimnem glavom i složim se s njim. Mogla sam i odbiti, ali s tim ništa ne bih dobila jer znam da bi me natjerao da idem u krevet i odmaram.

"Onda da krenemo?"

"Idemo u našu palačinkarnicu."

Našu!
Našu!
Našu!
Prvi put da sam nešto oslovila s našim.. što mu se izgleda svidjelo čim je osmijeh titrao na usnama. Lijep je dok se smije i pokazuje zube bijele poput pamuka.

"Želim da razgovaramo."

Put smo proveli u ugodnoj tišini, a nakon što smo se smjestili i naručili palačinke i sokove, odlučio je da se uozbilji.. a prijalo mi je dok nisam morala razgovarati.

"O čemu?"

Kada postavim pitanje, sjetim se, a onda se pokušam opravdati..

"Ovaj.. izvini."

Podignem pogled ka plafonu jer ne mogu da gledam u njegovo plavetnilo, stid me je u kakvu sam ga situaciju dovela.

"Nisam mislila da će te osloviti onako, a i nisi trebao da pristaneš.."

Njegova ruka na mojoj i struja koja mi je prošla niz leđa te me pekla u jagodicama nije učinila ništa drugo nego da spustim pogled na naše ruke.

"U redu je. Da nisam htio, nisam morao ni pristati, zar ne?"

Istina.
Nije ga nitko natjerao, ali sigurna sam da se osjećao nelagodno koliko god da sada to poriče.

"Želim biti pored tebe svaki trenutak.. pa makar to značilo da ćemo ih provediti samo kao prijatelji. To je ono što sam ti želio reći.."

Kao da mi je netko oduzeo pamćenje, emocije, misli i sve što me je činilo Lindom.
Gubila sam se u njegovim očima, a pogled je ponekad znao da sklizne i na usne koje su se oblikovale, je*eno savršeno dok je tiho izgovarao svaku riječ.
Šta mi se dešava? Ne! Ovo nisam ja i želim što prije da se vrati stara Linda.. ili ne želim, ne znam!

"Tačnije.. htio sam te pozvati da se preseliš kod mene?"

Knegla u grlu mi je oduzela dah.
Najbolje da se preselim i da te ne mogu držati na distanci, ma kako da ne.

"Ne dolazi u obzir. Sasvim mi je lijepo da živim sama, a uskoro.."

Spustim ruku na stomak te ga pomazim uz riječi.

"Neću biti sama."

Klimne glavom potvrdno, ali posve razočarano. Znam da bi htio biti pored mene što više vremena, ali još uvijek nisam spremna na takvo nešto. Ne mogu! Sve dok se potajno nadam da ću čuti nešto o Bartolu, da će se pojaviti i odvesti nas sa sobom, ne mogu nijednom drugom dečku pružiti šansu.

"Ako nekada poželiš prihvatiti moj prijedlog, važiti će."

"Osim ako ne nađeš djevojku do tada.."

Njegov dlan još jednom u današnjem danu završi na mom obrazu pa se isti osjećaj pojavi.. njegova blizina je počela utjecati loše na mene, nije dobro. Ne smijem to da radim, ali srce kao da se potajno nada da ću mu pružiti još jednu šansu da voli.

"Neću je ni tražiti niti ću dozvoliti da one mene traže."

Riječi mi prijaju kao da me kupuje s njima, kao da sam tinejdžerka, a ja vješto padam na njih. Zašto Bartol nije mogao da odoli drugoj djevojci.. pardon, ženi. Oženio se, k vragu!

"Trebaš biti sigurna da onaj kome je iskreno stalo do tebe nikada neće otići od tebe. Druge ga neće zanimati, kao što ni tebe ne bi zanimao neki drugi dečko da si s onim do koga ti je stalo, zar nisam u pravu?"

Donja usna mi zadrhti, a dah se pomiješa s njegovim. Kada smo prišli jedno drugom ovako blizu, a da toga nisam bila ni svjesna? Tko zna šta bi bilo da nas djevojka s dva velika tanjura na kojima su palačinke nije prekinula.

"Vaša narudžba.."

Nagnem se skroz na naslon stolice te pokušam udahnuti što dublje kako bih se smirila..

"Šta se desilo?"

Tiho, ali opet dovoljno glasno da me čuje postavim pitanje, na koje on samo slegne ramenima.

"Prijatno."

O svemu sam mislila samo nisam o palačinkama koje su bile ispred mene. Istina je svaka riječ koju je rekao, a to je problem jer sam i od njega sada čula kako Bartolu nije stalo do mene. Možda je to rečeno na indirektan način, ali ipak je rečeno, a to nikako nije ono što želim da čujem.. još uvijek se ne mogu pomiriti s istinom.