Nova šansa - |Završena| #2

53. dio

■BARTOL POV■

Sa mnom je i želim ovaj trenutak zamrznuti u vječnosti.. ali kada dovedem i sina! Moj Luka. Ime koje sam mu želio dati. Nikada nisam ni pomislio na to da će ga nazvati imenom o kojem smo obadvoje maštali.

Njezine oči su gledale u moje i pokušavale su pronaći nešto u njima, ali šta? Kada sam je opet dobio, ne želim je izgubiti. Želim da nastavimo gdje smo stali prije nekoliko mjeseci.

"Moram ići."

Izgovori i vrati me u stvarnost. Odmahnem glavom.

"Ne želim da ideš."

"Čeka me sin kod kuće."

"Ne čeka te samo sin, zar ne? Ima još jedna osoba zbog koje želiš da odeš od mene?"

Mrzim svaku riječ koju sam izgovorio, ali znao sam da je istina. Nastavila je svojim životom, a ja nisam mogao. Pokušati nju da zaboravim bi bio samo prazan pokušaj, zbog kojeg bi izgubio vrijeme, a ništa ne bi dobio.

"Imaš ženu i dijete. O čemu meni govoriš?"

Držao sam dlanove na njezinim obrazima, zbog straha da će otići ako je pustim. Njezin dah je šetao po mom licu i dovodio me do osjećaja koje dugo nisam doživio.

"Nemam ženu."

Odgovorim kratko i grubo. Ne želim da vidi koliko mi se srce raspada pred njom.

"Ali to je žena koja ti je rodila dijete."

Na trenutke sklopim oči, a kada ih otvorim, odmahnem glavom i izgovorim. Linda misli da je Marta moje biološko dijete. Ona ne zna istinu.

"Ako si mene izdao i povrijedio, nemoj i nju."

Kratko zastane, a kada mi spusti dlan na obraz, nastavi s izgovaranjem riječi koje su zvučile tako ironično.

"Voli je kao što si trebao mene da voliš."

Ovi trenutci u kojima smo disali samo jedno za drugo su bili naši. Mislim da sam jasno mogao čuti koliko joj srce kuca brzo, a i ona je čula moje. Polumrak u vikendici je samo upotpunjavao trenutke.

"Nikada je nisam ni pokušao zavoliti."

Šaptao sam joj na uho dok se drugom rukom čvrsto čuvala za moju majicu. Na trenutke mi se učinilo kao da me privlači sebi.. kao da želi moju blizinu.

"Imaš stalno mjesto u mom srcu. Ne može te nitko iz njega izbaciti."

Disala mi je za vrat dok su nam tijela pribijena jedno uz drugo.

"Ne dam nikome da te dira, bebe."

"Ne zovi me tako, Bartol."

Odmakne se od mene tek toliko da nam spoji poglede, a onda nastavi govoriti.

"Duša me boli kada čujem taj nadimak."

Gurnem je još jače uza zid, a onda jednu ruku stavim na zid poviš njezine glave, dok sam joj drugu s obraza premijestio na struk. Čak me i ova situacija s nama loži. Bokserice mi postaju uske, a disanje plitko.

"To je naš nadimak."

"Ali nas više nema."

Pokušava se oduprijeti osjećajima koje ima za mene. Drhti mi pod rukama, ali glumi ravnodušnost.

"Ja sam njegova, a ti njen."

Riječi koje mi je rekla tiho na uho su mi odzvonile u ušima kao da je rekla najglasnije što je mogla. Svjesno me ubija.

"Vratimo se jedno drugom. Nastavimo biti sretni."

Prstom joj pređem preko usne pa na trenutke sklopi oči. Uživa i ona u ovom trenutku. Ne može me nitko uvijeriti u suprotno, a onda polako razdvoji usne. Znali smo obadvoje šta je značio taj znak, ali onda okrene glavu od mene.

"Ne mogu živjeti bez tebe, Linda. Umirem."

Govorio sam istinu iako možda nisam trebao. Znam da će biti teško s njom, nakon svega, ali neću odustati.

"Jesi li se ikada pitao kako je meni bilo kada si me ostavio i otišao njoj? Kako mi je bilo kada si počeo živjeti s njom, kada si je oženio? Jesi li se ikada pitao ili si kao i uvijek gledao samo sebe?"

Frkne iznervirano svaku riječ pa se skloni od mene. Ostao sam stojati naslonjen na zid, poslije njezinih riječi. Bole kao sam vrag. Kada se okrenem za njom, tada je i uhvatim za ruke pa vratim na prvobitno mjesto.

"Bio sam kreten. Mislio sam da trebam pomoći svojima, a nisam ni pomislio kako će meni biti. Jedva sam disao, gušio sam se u sopstvenom životu i živio za dan kada ću te sresti."

Oči joj se napune suzama, to me je slomilo. Djevojka koju sam jedinu iskreno volio, plače. Prstima počnem prelaziti preko lica, kako bi obrisao suze.

"Ne diraj me. Pusti me."

Govorila je kroz suze i opirala mi se.

"Nikada te neću pustiti, bebe. Nikada! Zapamti to."

Oči u oči i riječi s kojima me je uništila.

"Pustio si me jednom i tada smo izgubili svaku šansu da budemo zajedno. Oženio si drugu, dobili ste dijete, a mene.. nas. Prihvatio nas je i ne mogu ga povrijediti. Nije to zaslužio."