U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Vidimo se večeras, ljepotice.

■ANA POV■
Ostavim pištolje gdje i stoje inače pa rasklonim ostale stvari i zaključam vrata pa krenem prema kući. Kako da se ponašam prema njemu sada? A kako će on da se ponaša prema meni? Pitala sam se, ali nisam znala odgovore. Saznati ću kada uđem u kuću. Nakon što sam se izula i zakoračila unutra, čudan osjećaj me je obuzeo. Kako ću se suočiti s njim? Pogled na prazan dnevni boravak mi je unio mir u organizam, ali i nemir kada sam vidjela da nije ni u kancelariji. Gdje je? Otiđem u sobu i raspremim se. Valjda će doći brzo. Zapravo, mene ne treba zanimati gdje je, a pogotovo kada će doći. Obučem običnu crnu trenerku i spustim se u dnevni, ponovo. Sjednem u fotelju i kada vidim da ga nema. Uzmem telefon i odlučim da se javim Ojuru, nije bilo fino od Hareta što je uradio. Ali kada sam uzela telefon, imala sam šta i da vidim. Ojur mi je poslao poruku: "Duguješ mi objašnjenje, ljepotice." nisam se premišljala, okrenula sam njegov broj i ubrzo začula glas s druge strane slušalice.
O: Ipak si se sjetila da me pozoveš?
Čujem i ne baš tako lijepo javljanje, ali razumijem. Nije došao na termin da bi ga Hare istjerao.
A: Znam da nije bilo okej.
O: Trebala bi da mi se iskupiš.
Začujem osmijeh ovaj put pa se i ja odmah opustim. Naslonim se na naslon fotelje i pogledam prema prozoru, jako lijep dan, zaista. Šteta ga je provesti u kući. Ali ne. Još ne želim da izađem s njim.
A: Ako budeš više želio dolaziti na termine. Obećavam da se neće ponoviti situacija od danas.
O: Ali ne želim da mi se na taj način iskupiš. Želim da izađeš sa mnom. Jedna večera samo? Prestati ću te smarati ako ti ne bude lijepo.
Na trenutke sam i pomislila kako bih mogla izaći, ali onda ipak odgurnem te misli. Ni ne znam ga, zašto da izađem? "Kako ćeš ga znati kada ne želiš da izađeš?" ovaj put je unutrašnji glas bio upravu. Nismo više djeca da tipkamo konstantno porukice pa nakon izvjesnog vremena izađemo da se upoznamo. Uostalom, već smo se dva puta vidjeli i ne čini mi se kao loš. A i od jedne večere mi neće biti ništa, čisto da se zabavim i opustim malo.
O: Jesi li tu?
Oh ne. Pa ja sam odlutala s mislima i zaboravila da je i on tu, prisutan, samo s druge strane telefona. Nasmijem se tiho, ali sasvim dovoljno da i on čuje pa mu odgovorim na pitanje.
A: Dođi po mene u 21h.
O: Ne mogu da vjerujem šta čujem.
Zadivljeno, ali i iznenađeno kaže pa se odlučim našaliti sa njim.
A: Ako nisi želio taj odgovor da čuješ onda nemoj da dolaziš.
O: Oh ne. Naravno da sam želio čuti pozitivan odgovor.
A: Onda se vidimo u 21h?
O: Vidimo se, naravno, ali vjerovatno malo kasnije. Žene. Uvijek kasnite.
Nasmijem se na njegovu izjavu pa začujem zvono na vratima i ustanem sa fotelje i dalje držeći telefon u ruci.
A: Hej pa nisu sve žene iste. Imam posijetu na vratima, moram da prekinem.
O: Vidimo se večeras, ljepotice.
Prekinem poziv i odložim telefon na komodu u hodniku pa otvorim vrata.