Ne kasni.

1.1K 36 1
                                    

■HARE POV■
Sjedim s momcima i zezamo se poslije napornog dogovaranja oko sutrašnjeg dana. Pogledam prema stepenicima niz koje je silazila Sara pa vratim pogledam na njih, shvativši da nije Ana.
S: Laku noć.
L: Gdje ideš?
Oglasi se Leon obraćajući se Sari koja je već bila u našem krugu. Pogledam je i ja kada mu odbrusi.
S: Gdje mi se ide.
Okrene se i ode bez pozdrava pa pogledam u njega koji ju je pitao.
A: Šta je ovo bilo?
Roberto se nasmije pa za njim i Leon koji slegne ramenima izgovarajući.
L: Tipična Sara.
A: Očekivano od nje.
Čim izgovorim čujem korake pa podignem glavu prema stepenicama i ugledam osobu zbog koje mi postane toplo oko srca. Svaki njen korak pomno ispratim. Jel' to i ona izlazi negdje, u trenerci je dok Sara nije sportski obučena. Znači neće zajedno. Crv sumnje me krene izjedati zajedno s radoznalošću pa ni ne primijetim da je pored mene dok se ne oglasi.
A: Sretno sutra dečki.
Gledaju u Roberta nam zaželi sreću, on se ustade i zagrli je na šta me blago probode želudac. Skrenem pogled sa njih na program koji je uveliko bio pušten. Mogao sam ja biti na njegovom mjestu, "ti ipak ne želiš da joj budeš drug" koji vrag me podsijećaš na ono što već i sam znam. Čujem i Leona kako joj se obraća, ali idalje ostajem u istom položaju, ne obazirujući se na njih.
L: Nemoj zalaziti na loša mjesta.
Počnu se smijati sve troje što odjednom počne da me iritira, ali ona ubrzo prekine osjećaj kada se pozdravi s nama pa u par koraka izađe iz kuće.
R: Zašto je nisi pozdravio, Hare?
Ne osvrnem se na njegovo pitanje, očekujući da će prestati, shvativši da sam se zagledao.
L: Ja vas napuštam. Vidimo se ujutru.
R: Laku noć.
Pogledam u njega i samo ravnim tonom dobacim.
H: Ne kasni.
Kada ostanemo sami, približi se do mene pa dohvati daljinski i ugasi tv na šta ga poprijeko pogledam.
R: Po tebi vidim da ga ni ne gledaš.
Prevrnem očima na njegovu izjavu pa se ustanem kako bih krenuo prema sobi kada me njegove riječi zaustave.
R: Nećeš pobijeći.
Okrenem se i vidim njegov poprek pogled koji govori da sjednem pa samo trznem blago glavom prema njemu, pitajući ga zbog čega.
R: Trebamo razgovarati.
Znao sam šta želi pričati, zbog čega sam i htio da odem samo da izbjegnem, ali tako je to s njim. Neće me prestati smarati sve dok ne dobije odgovore na željena pitanja. Sjednem na prethodno mjesto, gledajući u njega i iščekivajući prvo pitanje na koje mi se želudac prevrne čim ga čujem.

U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - ZavršenaWhere stories live. Discover now