Čuvaj se.

1.5K 40 4
                                    

■HARE POV■
Nakon što sam objasnio Sari kako i šta treba uraditi, izašao sam iz kancelarije s namijerom da počnem s poslom, ali prvo što sam vidio su Roberto i Ana. Ona sjedi na fotelju dok je on na krevetu i čim vide mene prestanu s razgovorom, a njeno lice se uozbilji. Kad' bi samo znala da prema njoj neću nikada biti grub kao prema ostalima, siguran sam da bi opuštenija bila predamnom, ali naravno to neće nikada saznati. Približim im se i umjesto da ih iskritikujem što ne rade, sjednem pored Roberta i pogledam u nju. Od trenutka kada sam izašao, tišina je nastala i očito nisu željeli da je prekinu pa sam se odlučio na taj korak.
H: O čemu ste to pričali pa je tišina nastala mojom pojavom?
Pogledam u njega koji je u tom trenutku okrenuo glavu na desno i pogledao u mene, a zatim prebacim pogled sa njega na nju koja ustaje i namiješta duksericu. Gdje je ostavila moju, nije mi ju vratila? Osmijehnem se nesvjesno pa me prekine njen glas.
A: Idem napraviti spisak da ga mogu predati pa početi s terminima, bliži se vrijeme.
Slegne ramenima pa me kratko pogleda dok ja samo klimnem glavom i izgubim je iz vida za par sekundi. Promatrao sam njenu siluetu koja je bila je*eno dobro građena. Ustanem i pokažem očima Robertu da krene za mnom. Izašli smo iz kuće i krenuli prema magacinu koji je par metara od kuće. Zakoračivši unutra, dohvatio je kutiju sa stalaže i odložio je na drveni stol koji se zaljuljao. Pažljivo otvorim kutiju kako ne bih oštetio ono što je unutra, a zatim vidim njegove ruke kako vade i odlažu prah u prozirne vrećice. Paketić za paketićem smo punili i vagili, a onda sam začuo otvaranje vrata i okrenuo se kako bih vidio tko je ušao. Protresem ruku od ruku dok mi je prilazila, a zatim uzmem papir koji mi je pružila i očima pređem preko njega bez da i pročitam šta piše na njemu.
A: Možeš li potpisati, šefe?
Glavom cimnem ka dole dok pogled podignem prema njoj i vidim kako drži olovku da bih je uzeo. Rukom pređem preko njene i uzmem te ostavim potpis na predviđemo mjestu za njega. Nakon što potpišem vratim joj oboje.
A: Hvala, šefe.
H: Čuvaj se.
Iznenadim sam sebe nakon izgovorene rečenice s obzirom da nikome ne govorim da se čuva, a njoj sam rekao. Brzo iskuliram tu rečenicu kao što i ona izađe iz magacina. Vratim se dotadašnjem poslu i nastavim slagati kada se Roberto nakašlje i pogleda u mene.
R: Ni meni ne govoriš da se čuvam.
■ANA POV■
Godinama sam u ovom poslu s istim ljudima, a na čelu "Blackford-a" je uvijek bila osoba koja me u mislima počinje proganjati kroz zadnjih par dana. Rekao mi je ono što nikada nije i normalna stvar je da će mi te riječi odzvanjati u ušima "Čuvaj se.". Zašto Ana sebi dozvoljavaš da ti te riječi toliko znače iako ih je izgovorila osoba kojoj ti bukvalno ništa ne značiš. S nadom da će me popustiti misli vezane za njega kada počnem raditi, brzo navučem pancirku na sebe poslije koje obučem široku duksericu, obučem crne tajice i obujem gležnjače pa se zaputim do prostorije gdje je oružije, meta i ostala potrebna oprema. Pri izlasku iz kuće nije moglo proći bez da pogledam prema magacinu gdje su se oni nalazili. Kada sam ugledala prvog kandidata za danas, potisnula sam sve misli vezane za Hareta i pružila ruku neznancu.
A: Ana, drago mi je!
Sramežljivo se nasmijao pa mi uzvratio pozdrav s rukom, predstavljajući se.
O: Ojur.
Neobično, a lijepo. Povučem ruku sebi, a zatim otključam prostoriju u kojoj ćemo provesti naredna dva sata. Objasnim mu šta će raditi i kako, a zatim odem u drugu prostoriju i uzmem dva potrebna pištolja. Kada se vratim zateknem njega kako gleda u crnu metu, a nakon što vidi da sam se vratila, pogleda u mene i nasmiješi se. Svoj pištolj smjestim za pas, a njegov uzmem i pokažem mu kako treba rugovoditi s njim.
A: Jesi li razumio?
Sramežljivo klimne glavom potom obuhvati pištolj rukama dok ja stanem iza njega i popravim mu položaj, a zatim stavim ruke na njegove i pištolj okrenem prema meti koja se nalazila par metara od nas. Poslije par zajedno ispaljenih meta se odmaknem malo od njega.
A: Nadam se da nas nećeš ubiti.
O: I ja se nadam.
Oboje se nasmijemo poslije čega krene ispaljivati metke koji su ispočetka išli svagdje osim u metu. Gledala sam njegovo mišićavo tijelo kako se naginje preko grede i iscrtava svaki mišić dodatno, a metci lete sve spretnije u metu. Alarm koji se oglasi i dadne nam znak da je prošlo njegovo vrijeme ga natijera da prestane ispaljivati metke pa mi nerado pruži pištolj koji odmah prihvatim nakon čega dobijem njegov osmijeh.
O: Mogu li da zakažem još jedan termin?
Uzvratim mu s osmijehom pa klimnem glavom.
A: Moram samo da pogledam kada imam slobodan termin.
Zavuče ruku u džep i izvadi vizitku koju mi pruži.
O: Ako ste izbrisali moj broj, imate ga tu.
A: Nemoj mi persirati.
Uzmem karticu koju mi je pružio potom na brzinu pročitam šta sve piše na njoj i tek tada shvatim da je gazda jednog od najvećih poduzeća u našem gradu.
A: Zašto će tebi pištolj?
O: Više sam zbog vas ovdje, a manje što želim naučiti koristiti vatreno oružje.
Pogledam u njega koji je imao ozbiljan izraz lica, a nakon mog pogleda prođe rukom kroz svoju valovitu, crnu kosu i uputi mi još jedan osmijeh s blistavo bijelim zubima.
O: Zaboravio sam da držite dva pištolja kod sebe.
Nasmijem se ovaj put glasnije, nastavljujući gledati u njega.
A: Imam još kandidata, a nemam mnogo vremena.
Klimne glavom, nezadovoljno i ostane stojati na istom mjestu iako sam mu rekla da trebamo krenuti.
O: Mogu li dobiti jedan izlazak na večeru?
A: Hvala na pozivu, ali nemam vremena, zaista.
O: Može kada budeš imala slobodnu noć? Ponuda će stajati, a ti razmisli.
Osmijehnem mu se bez da mu išta odgovorim već samo prođem pored njega dajući mu znak da krenemo, ubrzao je korak i već smo se nalazili u dvorištu. Pogledala sam uokolo i nikoga nije bilo što je bio jako dobar znak. Uzvratim ispruženu ruku pa mu se blago osmijehnem nakon čega se okrene i izađe iz dvorišta.

U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - ZavršenaWhere stories live. Discover now