Znaš.. shvatio sam koliko bi' mi falilo tvoje smaranje.

1.1K 37 1
                                    

■ANA POV■
Stojala sam nepomično i gledala u zatvorena vrata kroz koja su njih troje maloprije izašli. Okrenem glavu prema njemu koji se ustajao i počeo mi se približavati. Kada nas je dijelilo manje od metar udaljenosti prođe rukom kroz svoju gustu, crnu kosu i osmijehne se pa slegne ramenima.
H: Dešava se.
Izmami osmijeh i na mom licu pa još jednom pogledam u nered koji je napravio.
A: Šta da si se povrijedio?
Pogledam ga ljutito, vidjevši koliko stakla ovdje ima.
H: Nije mi to bilo ni bitno.
Približim mu se i otklonim ionako malu udaljenost između nas. Uzmem ga za ruke pa ih podignem kada vidim da ima dosta ogrebotina po njima. Tada dignem pogled na njega koji je gledao u ruke, a kada vidi da sam digla glavu i on uradi isto.
A: Povrijedio si se.
H: Znaš.. shvatio sam koliko bi' mi falilo tvoje smaranje.
Pustim mu ruke i uputim pogled ispod obrva, ljutito. Na šta se on široko nasmije.
A: Smaram te, je li?
H: Ti to sve iz ljubavi radiš. Znam, znam.
Namigne mi pa se osmijehne. Okrenem se ljutito od njega pa krenem prema kuhinji po potreban pribor za čišćenje nereda koji je napravio nemirni Hare. Prije nego što izađem iz dnevne uputim mu pogled kao i riječi.
A: Mislila sam da uradim sve sama, ali ipak ne. Nisi zaslužio da budeš pošteđen.
Uđem u kuhinju pa začujem brze korake iza sebe, ušao je i on. Osmijehnem se kada me uzme za struk i privuče sebi pa kada nam se pogledi sretnu poslije mog okretanja prema njemu, vidim i njegov osmijeh.
H: Nisam zaslužio, aa?
Odmahnem glavom negativno pa naš smijeh odzvoni kuhinjom. Spustim ruku na njegovo rame i izvučem se iz njegovih ruku pa uzmem krpe za čišćenje i ostavim ga samog u kuhinji. Počnem čistiti stol kada čujem kako me doziva pa podignem glavu prema njemu i vidim kako mi pruža ono što najviše volim. Čokolada, naravno. On i čokolada su nešto što najviše volim, moja opsesija.
H: Motivacija.
Osmijehnem se pa uzmem čokoladu koju odmah otvorim i kockicu stavim u usta pa promrmljam.
A: Lijepa je jako ova čokolada.
H: Sviđa li ti se?
Klimnem glavom pa uzmem još jednu kockicu i odgovorim.
A: Da. Sviđa mi se!
Osmijehne se pa tiho izgovori.
H: I ti se meni sviđaš.
Vjerovatno misli da nisam čula pa ga mogu pitati da još jednom ponovi. Pogledam ga i podignem obrvu pa upitam dok osmijeh ne silazi s lica.
A: Šta si rekao?
H: Rekoh, i meni se sviđa čokolada.

U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - ZavršenaWhere stories live. Discover now