"Ustaj"
Čujem deranje i osjetim jako povlačenje za kosu. Izgovaram jedno nečujno "auč".
"Spremi mi doručak. Želim da je gotov za 3 minute"
Čujem lupanje vrata. Ustajem iz kreveta.
Eh, da dobrodošli u moj pakao. Ja sam Amy White. Zapravo nisam White. Usvojena sam od strane porodice White. Trpim 24 satno maltretiranje od moje četvrte godine. Trenutno imam 16. Inače u toj porodici White su tri ženske osobe. Jedna koja mi je "majka" i dvije su mi nešto kao sestre.
Jedina osoba koja me je voljela u ovoj porodici je gospodin James koji je umro malo prije mog četvrtog rođendana. Tada je moj pakao zapravo počeo. Svako jutra imam ekstremno buđenje poput ovog. U ovoj porodici predstavljam nešto poput sluge samo što ne dobijam pare za to kao niti za bilo šta drugo.
Pare za školu i za preživljavanje dobijam tako što sviram gitaru i pjevam na ulici. Pare koje dobijam od prolaznika mi zaista pomažu da preživim. Volim muziku. Volim osjećaj sigurnosti koji mi ona pruža. Volim osjećaj sigurnosti koji mi moj najdraži bend pruža. One direction. Kao i skoro svaka djevojka u mom okruženju i ja sam 'upala' u taj začarani krug. I uopšte mi nije žao. Zahvaljujući njima se osjećam sigurno i voljeno.
Uskoro je moj 17-ti rođendan. To će biti dan kada ću napokon postati slobodna. Naređeno mi je da na taj dan moram napustiti ovu kuću. Iskreno nisu mi mogle dati bolji rođendanski poklon.
Po izlasku iz ove kuće sam se odlučila vratiti tamo odakle sam i došla. Spremna sam prihvatiti sve izazove koje to donosi...