Zamijenjen🔚

XXI Poglavlje

Gledam u Petra i ne znam dali bih se prvo zaletjela i skočila mu u krilo, stala vrištati kao luda od dragosti što ga vidim ili jednostavno samo pala u nesvijest. 

Gledam ovu prefriganu babu koja se ceri isto luda, koja je sigurno to sve znala, a nije mi rekla. Gledam u cijelu situaciju ispred sebe i samo mi se osmijeh razlijeva licem, srce mi nabija kao ludo, znoje mi se dlanovi, osjećam nešto što nikad do sada nisam. 

Da to je ono plavo oko koje želim gledati. Koje želim ljubiti, paziti, maziti. Oko koje želim voljeti zauvijek. 

" Misliš samo buljiti ili ćeš me i pozdraviti"? 

To mi je dovoljno da se moje noge pokrenu. Da mu se za sekundu nađem u krilu, da udišem toliko poznati miris. Da osjetim te njegove usne na vratu koje su mi toliko falile, da se prepustim. 

Iz misli me trgne njegovo meškoljenje, pa se sjetim babe i odmah me crvenilo obuzme, ali kad se odmaknem od njega shvatim da baba umire od smijeha, a Petar stoji kao duh, kao mrtvac; 

" Petre, jesi li dobro"? 

Pitam ga, a on kao i do sad ukopan stoji bez i jedne mimike na licu. Uhvatim ga za ruku da ga prodrmam, ali baba me zaustavi; 

" Bolje ga ne diraj moj sinko, jer naš lujko misli da je naša novu ovčicu. Ode ti đavlu guza od dragog". 

Gledam u babu koji klinac nabraja pa pogled bacim iza Petra i skužim onog ludog, napaljenog ovna kako njuška oko njegove guzice. Lizne nimfoman njega tu i tamo, a on lud. ne diše, ne miče, čak ni ne progovara. 

Što ću sada jadna mi majka. Ako ga prepadnem nabit će ga na ove jebene rogove, a ako ga ne prekinem ode Petrov junf i što sad. Eeeee ne kaže se džabe da sve što je lijepo kratko traje. 

Razrađujem ja plan u glavi, kako Petra spasiti propasti, ali ništa konstruktivno mi ne pada na pamet kad odjednom doleti papuča i to direkt ovnu u glavu. Okrenem se šokirana prizorom dok ovan cvili, jebo majku ako ne cvili kao malo dijete, a baba ide prema nama; 

" Se te đava odnio više napaljena. Sve mi živine izjeba đavle jedan, oš mi i goste sad prčiti. Mrš tamo da te više moje oči ne gledaju". 

Nabraja baba i nabraja. Petar i dalje stoji ukopan u zemlji, nemrda, a ja bih se najrađe opalila smijati cijeloj toj situaciji. Otra ovan isto koda ga svi đavli gone dok baba i dalje nabraja za njim koga je izjeba, a koga nije. 

Uhvatim malo jače Petra za ruku pa ga povučem na što se on trzne. Meni je to bilo dovoljno da smijeh provali iz mene. Pred očima mi je slika ovna kako prangija Petra i ne mogu si više pomoći. Sjedim na podu i valjam se od smijeha, dok Petar bijesno gleda u mene mrmljajući nešto sebi u bradu. 

Vjerojatno bih to moje kreveljenje trajalo cijeli dan da i meni nije doletjela babina papuča u glavu. Jebo majku je precizno gađa. Sve mi živo zvoni u ušima. Jauknem, a ona žurnim korakom krene prema meni; 

" Što je đavle? Sad ti više nije tako smišno"? 

Kaže pa pljune pred mene. Jebote što su se danas svi okomili na mene s tim hraćkanjem. Što je ovo tko može više pljunuti na Tinu.... 

Ustanem nakon što sam svu snagu upotrijebila da izmanevriram sa štakom, a baba i dalje gleda u mene ljuto i nešto nabraja. Okrenem se prema babi, ali ne ferma ta ništa. Uzela je Petra pod ruku i vodi ga prema kući, a mene ostavi samu ispred iste. Uputim se za njima, ali i dalje oni mene ne doživljavaju. 

To je trajalo tako sve dok mi nije dojadilo pa sam se digla i krenula prema sobi. Čim sam otvorila vrata, Petar se stvorio iza mene obgrlivši me rukama oko struka;