Zamijenjen🔚

I Poglavlje

Prebirem po papirima, otpremnice, ponude, računi, niti ja znam što tražim, niti će itko mislim dobiti to što treba.

Dišem duboko pokušavajući se sabrati i sama sebi ponavljam mantru u glavi < sve je to za komad kruha i vareniku>.

Sve si mislim kako sam mogla biti i malo manje tvrdoglava  pa bih se sad družila s ovčicama i onim ludim ovnom.
Više janjaca u nas, nego u cijelom selu.
Taj bi i mater zdrmao samo da štogod mrkne.
A majko mila ludog ovna, a ja još luđa. Umjesto  da se baziram na posao i ovaj jebeni plan, ja razmišljam o ovnu koji mrda sve po selu. Eh svašta.!

Začujem kucanje na vratima, pa kad podignem glavu susretnem Sašu. Saša je inače moj kolega s kata. Totalno super tip s rozom košuljicom, utegnutim hlačama i totalno gej. Valjda smo si zato i kliknuli na prvu. Pravi domaći dečec kako on kaže.

„ Hej starka, ti smetam? Trebam te nekaj.“?

Rukom ga pozovem da uđe i sjedne, a on kao prava damica. Vrti onom guzom, bokovima… Ih, da je žensko što bi se prašilo.

„ Nekaj sam te htjel pitati, kaj briješ za vikend“?

Gledam u njega širom otvorenih usta, jer ne mogu vjerovati što me čovjek pita. Tko je on da mi postavlja takva pitanja. To mi ni materi ne bi palo na pamet, dobro njoj ne bi jer ju ni ne zanima, ali on?
Majko moja, što su ovi gejevi otvoreni. Pa kako ću mu pričati kako se brijem, e Bože me sačuvaj.

„ Matere ti, a što tebe zanima što ja brijem“?

„ Pa onak, kaj, pa da se znam i ja doterat“.

Ako ga sad nisam opalila u glavu neću nikad. Što on misli da ćemo se zajedno brijati. Manijak!
Kakav lud čovjek!

„ Aj ti lagano prošeći i boli te uvo što ja i kako brijem, a što ne. Razguli“!

Gleda on u mene isto koda ja nisam normalna, a ne on.

„ Starka, pas mater ak si ti normalna“!

„ Ja nisam normalna, a ti što me pitaš za brijanje si normalan, jeli matere ti“?

„ Kaj briješ ti? Nisam te pital da brijemo, nego sam te pital kaj briješ za vikend. Jesi munjena, kaj ti je“?

Imam osjećaj kao da gledam onaj crtić A je to. Tko tu koga? Vrti me s tom brijačinom da ga više uopće ne razumijem. Briješ ovo, ono, ovako, onako. Tko majke ti više koga brije i s kim brije. Ubi me čovjek.
Ako još jednom čujem tu riječ ispalit ću totalno, a i ovako sam na rubu od svih ovih papirina.

„ Nego de reci ti meni, di je taj plan sastanka koji Horvat hoće“?

Ustane s one stolice dovuče svoje gej tijelo do mog stola i stane prekopavati po istom. Nakon par minuta izvadi par papira i pruži mi u ruku;

„ Jesi spaljena, ali mi se sviđaš. Nas dvoje ćemo super funkcionirati“.

Uz osmjeh samo ga zagrlim, što on objeručke prihvati, nakon čega se okrene i ode.

Do kraja dana sam se ubijala od posla. Ništa živo ja ovo ne razumijem. Isto kao da gledam kvantnu fiziku, ali zato je tu dobra stara mantra <kruh, varenika>, a ako to ne upali uvijek se mogu sjetiti ćaće i matere.

Vučem se prema stanu nakon napornog dana, mada je jedino meni bio naporan.
Treba od Radničke doći do Ravnica, a imam osjećaj nikada stići.

Kod nas u selu di god kreneš za pet minuta si stigao i to pješke.
Kad stanem pred ulaz stana, pored mene projuri frajer zakačivši me ramenom;