38. DEO

5.5K 162 1
                                    

Ovo jutro bilo je posebno. Dosta se razlikovalo od ostalih.
Prvo, nije me probudila svetlost koja je dolazila sa prozora ili alarm sa iritantnim zvukom. Drugo, nisam se probudila sama u krevetu.
Probudio me je poljubac u vrat od kog sam se naježila.
To mi je bio podsetnik na veče puno strasti i požude.

Otvorila sam oči i srela se sa Bogdanovovim blistavim okeanima koji su mi poklanjali talase u vidu pogleda.
Nasmešila sam se prisetivši se njegovih vrelih dodira i mekanih usana na mojoj goloj koži. Takodje smešna mi je bila činjenica da sam se do juče stidela u kupaćem da me vidi, a sada ležim naga pored njega bez imalo stida. Bilo bi i čudno da se tako osećam jer smo spavali zajedno i svakako je video svaki deo moga tela.

„Dobro jutro, lepotice." Prekine tišinu i poljubi me na blic.

„Dobro jutro." Smešak mi je igrao na licu, a onda sam se uozbiljila kada je krenuo pričati, plašivši se da će reći da nisam sinoć bila zadovoljavajuća.

„Ovaj...znaš, juče sam prvi put u životu vodio ljubav. Mislim, spavao sam sa više njih, ali nisam sa nijednom uživao kao sa tobom."
Odahnem kada čujem njegove reči i ujedno se raznežim.

„Mislila sam da ćeš reći da nisam bila dobra." Odlučim da mu kažem čega sam se bojala da ću čuti.

„Šališ se? Bila si fenomenalna." Kaže i poljubi me u čelo.

~ Bogdan p.o.v. ~

Dok sam je bio gledao kako spava izgledala je poput andjela. Nevino i prelepo. Čak i kada je pospana izgleda lepo.

Privlačila me je i kada me je onako čupava gledala tim njenim zelenim očima i smešila mi se.
Nisam mogao da je ne upitam ono što me je mučilo već nekih sat vremena od kako sam se probudio.

Dvoumio sam se kada se probudila da li odmah da je pitam ili ne. Prvo sam joj priznao da sam prvi put vodio ljubav i to sa njom, a onda me je iznenadila time što je mislila da je bila loša u krevetu.
Bila je daleko od lošeg, i više od dobrog. Kao što sam joj i rekao, fenomenalna.

„Dajana...šta smo mi?" Upitao sam posle kratkog ćutanja. Smešak na mom licu zameni ozbiljnost i osetim nešto čudno u grudima. Neka doza straha od odbijanja je nastala u mom nagom telu koje je ležalo tik do njenog takodje nagog tela, dok nas je pokrivao svileni crveni pokrivač.

Znam da smo sinoć spavali i to u oba smisla, ali idalje postoji mogućnost da ne želi da bude zaista moja žena.
Voleo bi da je ona to bukvalno, a ne samo na papiru i u javnosti.

Na pitanje nisam odmah dobio odgovor, te sam shvatio da razmislja. Možda joj treba vremena, zato sam je i pustio, pa sam joj se pridružio u ćutanju.

~ Dajana p.o.v. ~

Uhvatio me je totalno nespremnu kada mi ne postavio pitanje na koje nisam znala ni sebi da odgovorim. Nisam razmišljala o tome sve do trenutka kada ne je te upitao.
Ćutala sam i razmišljala šta da mu odgovorim.

Postojalo je mnogo za i protiv "nas".
Bojim se da će me povrediti, a sa druge strane želim iskusiti kako je biti "prava" žena Bogdana Stefanovića, najpoželjnijeg muškarca u državi, možda i na planeti da i devojke iz drugih krajeva zemlje znaju za ovakvu pojavu Boga lepote u ljudskom obliku.

Ne znam kako se ophodi prema drugim devojkama, ali znam kakav je prema meni. Divan.
Kulturan je, obrazovan, pametan i bogat. Dobro, to zadnje mogu ukloniti jer ne ide u moju kavlifikaciju za "savršenog" muškarca.
Naravno, izuzev da savršenstvo ne postoji, on je približno tome. Ima svojih mana, ali vrline preovladavaju.
Kada bolje razmislim, i nema toliko tog "protiv".

Donesem odluku, te progovorim. „Pružiću ti šansu, Bogdane Stefanoviću, jer si divan suprug." Nasmešim se i ovog puta uhvatim ja njega nespremnog. Poljubim ga na blic, a on se trgne. Prvo se zbunio, a onda se široko somehnuo i poljubio me, te produžio poljubac.

Pustila sam da oboje uživamo u jutarnjem nežnom poljupcu i vrelini koju je on budio, ali ne zadugo. Morala sam prekinuti taj savršeni čin, te sam se odmakla i došla do daha kog sam usput izgubila tokom poljupca.

„Moramo razgovarati o "nama"." Ozbiljno kažem, ali ništa loše nisam mu želela reći, jer toga nije ni bilo.

„Divno zvuči kada tako kažeš. 'O nama.' " Ponovi šta sam rekla, te mu uputim osmeh. Zaista divno zvuči.

„Rekla sam da ću ti pružiti šansu, ali želim da mi obećaš nešto." Sklonim osmeh sa lica kako bi me shvatio ozbiljno.

„Šta da ti obećam?" Skupi obrve i znatiželjno upita.

„Obećaj mi da se nećeš igrati mojim osećanjima. Želim da budem sigurna da ne grešim. Ja sam emotivna i kada se vežem za nekog lako me je povrediti. Ne želim da budem povredjena." Tužnog glasa kažem.

„Ljubavi, obećavam. Neću te povrediti sigurno, bar ne namerno, i neću dozvoliti da te neko povrediti koliko god je to u mojoj moći. " Ponovi onu reč od sinoć. Isto tako me je i tada nazvao. Ponovo sam osetila leptiriće u stomaku. Sa njim se osećam kao da sam ponovo u ranom pubertetu kada sam bila opsednuta Dzastin Biberom. Doduše, Bogdan je preš'o i njega po lepoti i zgodnom telu.

„Svidja mi se kada me tako nazoveš." Nasmešim se, srećna što mi je obećao i uverena da je iskren jer mi se obratio sa dosta emocija u glasu. To ne možeš da odglumiš, teško je.

„Ljubavi? Onda ću te češće tako zvati. Nemoj da ti dosadi." Uzvrati mi osmeh i privuče me u zagrljaj. Obrgli me jednom rukom.

„Mislim da mi neće dosaditi."

„Dobro, ljubavi." Ponovo se osetim čudno kada izgovori to, i ako je i malopre to rekao.

„Okej, ne moraš baš sto puta da ponoviš." Nasmejem se.

„Zašto ljubavi?" Namerno kaže.

„Pokušavaš ispitati moje granice živaca?" Prekrstim ruke kao da sam ljuta.

„Ne, ne. Taman posla." Skloni moje ruke koje su krile nabujale dojke, te legne preko mene i krene me ljubiti.
Znam da smo sinoć "imali", ali se prepustim. Rado bih to ponovila.

Jack Daniel's Where stories live. Discover now