27. DEO

5.3K 176 3
                                    


Kako je vreme prolazilo let mi je delovao manje strašno.
Strah me je popuštao, ali mi nije bilo svejedno prilikom turbulencija aviona.
Stisnula bi čvrsto ćebe kojim sam se pokrila i zatvorila bi oči dok ne prodju.

Kada smo stigli konačno sam odahnula.
Bila sam uzbuđena zbog mesta na kome sam prvi put.
Maldivi.
Pre samo nedelju dana ono je moglo biti samo san, nešto što bih gledala na slikama.

Smestili smo se u apartman koji je Bogdan iznajmio.
Nalazi se pored plaže.
Nisam pitala za cenu ovog luksuza, ali sam pretpostavila da košta mnogo.
Uglavnom to nikada ne bih mogla sebi priuštiti da nije Bogdana.

„Ostaviću kofere pored kreveta.Osoblje će raspakovati stvari i staviti ih u ormare." Kaže mi Bogdan, te tako i uradi.

Klimnem glavom, nestrpljiva da odem napolje i brčkam se u kristalno-čistoj vodi.

„Ja ću malo odmarati, dug je put bio.Ti ako hoćeš, možeš ići malo napolje.Budi u blizini.Ne bih da te izgubim."  Namigne mi.

Bila sam umorna, ali radoznalost je prevagnula.
Želela sam obići plažu i uživati u čarima Maldiva, a ne izležavati se.
Ipak je Bogdanu ovo treći put da dolazi, a meni prvi i prijalo bi mi da budem sama, bez njegove pratnje.

Uzela sam svoj crveni kofer i iz njega izvadila dvodelni roze kupaći.
Otišla sam do wc-a i obukla ga, te preko navukla plavu haljinu.
I ako je oktobar, ovde je vreme divno dok je kod nas hladno.
Izašla sam i zaputila se ka plaži.

Čula sam Bogdana kako se nasmešio i dobacio mi. „Lepo ti stoji ta haljina."

Okrenula sam se i videla ga kako mi namiguje.
Ispružio sa na krevet koji se nalazio u sredini.
Ispred sobe otvorenog tipa je terasa sa pogledom na okean, kao i sa leve strane.
Na toj naspram sobe su dve ležaljke, dok na levoj strani se nalazi sto sa stolicama gde bi trebalo da nam uskoro donesu hranu kako bi ručali.
Negde je oko 14h po njihovoj vremenskoj zoni.

„Biću na plaži."
Promrmljam pre no što odem.

Kada sam kročila bosa u pesku, blagi topli vetar mi je mrsio kosu.
Otišla sam blizu vode i svukla haljinu.
Razgledala sam okolinu i shvatila da smo samo nas dvoje u ovom delu ostrva.
Išla sam duž ivice obale dok su mi talasi kvasili stopala.
Na kraju sam se pokvasila i polako ulazila u vodu, sve dublje i dublje, dok mi stopala više nisu dodirivala tlo.

Plivala sam i upijala zrake sunca koji su mi obasjavali svetlu kožu jer tokom leta nisam toliko pocrnela.
Uživala sam u talasima koji su me nosili kada sam se okrenula na ledja.
Tako mi je prijalo.

~Flashback~
„Možeš ti to.Polako." Govorila je nežno.

„Ne mogu, mama.Plašim se."
Kažem dok pokušavam da se opustim i podignem obe noge dok sam u slanoj vodi mora.

„Ja sam tu, pile.Ništa strašno.To je samo voda."
Njene reči su mi dale potpor da nastavim da pokušavam, ali nisu otklonile strah.

„Mnogo se plašim."
Osetim suzu tek kanulu iz oka.

„Sve dok je mama tu, nemaš čega da se plašiš, dušo."
Nasmeši se dok joj lokne zbog vetra padaju preko lica.
Stajala je do mene, u vodi do boka.

~End of flashback~

Čula sam nečije korake u daljini.
Podigla sam se i plivala normalno, videvši Bogdana u kupaćem šortsu.
Koža mu je sva preplanula od sunca, a pločice na stomaku su se toliko isticale kao kod onih manekena sa naslovnih strana magazina.
Prvih par trenutaka nisam mogla skloniti pogled sa njega, niti otkloniti misao da je brutalno zgodan.
Na kraju sam primorala sebe da ne buljim u njega kao tele u šarena vrata.
Okrenula sam glavu u stranu i trudila se da kuliram dok ulazi u vodu.

Jack Daniel's Where stories live. Discover now