3. DEO

7.5K 231 2
                                    

~Nedelja~

Sedela sam sa Nikolom u dnevnom boravku i ispila poslednji gutljaj kafe, kada se oglasilo zvono na vratima.
Budući da nisam očekivala nikog, bila sam prilično iznenadjena.
A još više kada sam otvorila vrata i ugledala niskog dečka sa crvenim kačketom, u beloj majici i pantalonama iste te boje.
U rukama je nosio buket ruža.
„Je l' to stan Dajane Joksimović?" Izgovori oštro.

„Da.To sam ja."

„E, vi mi trebate. Ovo je za vas."Nasmeši se.

„A od koga je?Jeste sigurni da je za mene?" Upitam zbunjeno.

„Da, siguran sam.Za vas je 100%.Samo, ne smem vam reći od koga je, ali saznaćete uskoro."

„Dobro."

„Evo, uzmite i potpišite ovde, molim vas." Preda mi cveće, i pruži papir i hemijsku.
Nažvrljam ime i prezime iznad crne linije na papiru.

„To bi bilo to.Dovidjenja." Uzme nazad dokument i hemijsku, te se još jednom nasmeje i ode.
Zatvorivši vrata, pogledam u Nikolu koji je sedeo na pohabanom kauču i pušio.

„Je l' piše od koga je?"
Upita i izdahne dim koji me natera da kašljem.

„Umreću od tebe budeš li naatavio ovako." Ugušiću se.

„Želela si da budem kod tebe dok ti majka ne izadje iz bolnice.Eto ti sada."

„Znaš, više se brinem za tvoje zdravlje nego za moje. To ti škodi.Kanabis nikome dobro nije doneo."
Uzmem vazu koja je stajala na prozoru, i stavim ruže u nju, te odem do kuhinje i napunim je vodom.
Usput sam izbrojala koliko ima ruža. 25.

„Hoćeš li mi reći od koga su?" Pogleda u buket.

Stavim ih na sto naspram kauča, i sednem do Nikole.
„Ne znam ko ih je poslao. Onaj ko ih je doneo je rekao da ću uskoro saznati. Stvarno nemam predstavu ko je to. Da nisi ti...?" Skupim obrve.

„Nemam para za razbacivanje.Nisam ja." Odrično klimne glavom.

„Ko bi mogao biti?"

„Našla si koga da pitaš. Odkud znam ko ti se udvara i šalje ruže." Izgovori drsko.

To njegovo ponašanje me zabrinjava.
„Okej."
Pored smrada od dima, osetim da je i neki lep miris prisutan u zbijenoj prostoriji.
Izvadim jednu ružu iz vaze i pomirišem je.
Naparfemisana je.
Nasmešim se i uhvatim sebe u razmisljanju ko bi mogao biti toliki kavaljer, a ujedno i tajanstven.

***
Prevertala sam se po krevetu razmišljajući o ružama i tajanstvenoj osobi koja ih je poslala, te sam zaspala negde pred zoru.
Zvuk alarma podešenog da zvoni tačno u 7:00 AM me je strašno iziritirao.
Mrzovoljno sam uzela telefon sa malenog noćnog stočića i ugasila alarm.
I ako bih rado spavala, posao je čekao, i primorala sam sebe da ustanem.
Onako u pidzamama, raščupane kose, otišla sam do kupatila i umila se.
Hladna voda me je razbudila i osetila sam se barem na kratko sveže.
Sve je to odmah nakon par trenutaka zamenio bol u glavi i umor.
Kada sam se pogledala u ogledalo, to nisam bila ja.
Ono što sam videla je brineta čupave kose i sa podočnjacima do poda.
Na brzinu sam se sredila.
Morala sam podočnjake sakriti korektorom i tečnim puderom.
Nanela sam malo maskare na trepavice i karmin na usne u istom tonu kao i one same.
Obukla sam bele pantalone i beli korset. A zatim preko crni kaput.
Kada sam bila gotova sa spremanjem, znala sam šta sledi. Noćna mora. Pevati dok ti se oči same sklapaju.
Prošavši pored Nikoline sobe, tj. sobe moje mame gde je on spavao, setila sam se da trebamo zajedno krenuti na posao i da ga moram probuditi.
Pokucala sam na vrata, ali nije se odazivao.
Otvorila sam ih i ušla.
Njega nije bilo nigde.
Krevet je bio netaknut.
Znam da je sinoć izašao i rekao da mora nešto obaviti. Zaspala sam i nisam imala pojima kada se vratio...da li se uopšte vratio?
Zabrinula sam se i pozvala ga. Ubrzo sam čula zvuk njegovog mobilnog na krevetu u njegovoj sobi.
Tešila sam se time da ću ga zateći na poslu, a i morala sam požuriti da ne bi kasnila.
Bilo je 8:02 AM kada sam ušla u lokal i naručila kafu.
Milan me je sve vreme čudno gledao.
Okretala sam se u mestu, i pogledom lutala po kafiću ne bi li uočila par braon očiju i najverovatnije krvavih zbog kanabisa.
Umesto na njih, naletela sam na par plavih. Onaj par od one večeri.
Nisu sklanjale pogled sa mene i postalo mi je neprijatno.
Obično nismo imali mušterije ovako rano.
Šta radi ovaj dečko tu?

„Šta bi da popiješ?Sok?"Upita me.

„Daj mi kafu."
Pogledam ga, te vratim pogled na onog plavokosog mladića koji je sedeo u separeu nedaleko od mene.

Videvši da me i dalje gleda, brzo sklonim pogled.
„Ko je ono?" Upitam Milana, željna saznati ko je taj momak.
Morala sam priznati da je jako zgodan i lep.

„Bogdan. Zašto pitaš?"Nakezi se.

„Onako." Ponovo bacim pogled, ali kao "slučajno".
Ne sklanja pogled sa mene.

„Mislim da mu se dopadaš."

„Ne znam." Slegnem ramenima.

„Saznaćeš." Podigne obrve i zanjiha glavom u pravcu onog plavokosog.
Okrenuvši se videla sam da se kreće ka meni.
Sigurno misli da mi se dopada zbog tolikih pogleda koje sam mu uputila.
Dobro, nije da nije istina.
Boze, koliko sam glupa. Ladno sam mu dala zeleno svetlo za flertovanje.
Osetila sam njegov zanosan jak parfem kada je prišao i seo do mene, obratuvši se Milanu.
„Daj i meni kafu."
Trudila sam se da ga ne gledam i maksimalno iskuliram.
„Ćao." Pogleda me sa smeškom.

Okrenem glavu ka njemu i ipak ga pogledam.
„Cao?"
Pitala sam se sve vreme sta će ovako rano ovde i još sam.

„Je l' ti se dopadaju ruže?"
Totalno me je zbunio ovim pitanjem i pomislila sam 'Koje ruže? O čemu on to priča?' a onda sam se setila.
Juče mi je neko dostavio ruže, ali nije pisalo ko ih šalje.
„Ti si ih poslao?One juče?"

„Da.Uh.Baš nepristojno od mene što se nisam predstavio."
Pogleda me i pruži ruku.
„Bogdan."
Nisam želela da ispadnem još veći debil, budući da sam ispala prošlog puta kada sam bila odbojna prema njemu.
Ali deluje mi kao neko ko želi ribu za jednu noć ili u ovom slučaju za jedno jutro.

„Dajana." Dodirnem mu šaku svojom i rukujemo.

„Nisi mi rekla. Jesu li ti se dopale?"
Nasmeši se o otkrije blistavo bele zube.

„Jesu.Divno su mirisale." Takodje se nasmešim i osetim pomalo postidjeno.
Pre nekoliko dana sam bila drska prema njemu, a sada se stidim.

„Drago mi je da ti se svidjaju."
Baš u tom momentu je naišao Milan sa velikim kezom noseći dve šolje kafe po koje je otišao.

„Kako si znao na koju adresu da ih pošalješ?"
Upitam radoznalo.

„Neka ptičica sa grane mi je šapnula."
Kada je to izgovorio, pogledao je Milana i odmah sam znala.
Zato se Milan raspitivao kod Nikole o meni.
Nikola mu je rekao gde živim? Ubiću ga.

Jack Daniel's Where stories live. Discover now