11. DEO

5.8K 173 0
                                    

Uhvati me za ruku.
„Dodji, vodim te u tvoju sobu."
Dopustila sam mu da me odvede jedino zbog toga jer sam bespomoćna.
Ako je ubio Nikolu, sigurno bi mogao i mene.
Ko zna šta mu je u glavi.
Zaista se plašim ovog momka.
....

Doprativši me do vrata, poljubio me je u obraz i time me iznenadio. Opirala sam se.
Mislila sam da će me poljubiti u usta.
Mada, nisam zelela uopste da me dodiruje.
Otvorio mi je vrata i prosaputao ,, Laku noć" pre no sto ih je zatvorio.
Odmah sam se bacila na krevet i umrljala jastuk maskarom koja se pomesala sa suzama i ucinila da postanu crne.
Plakala sam i jecala.

Pozelela sam da me nema.
Da se nikada nisam ni rodila.
Ali da se nisam rodila mama bi se sa svojom bolescu borila sama ili...ili bi imala tatu.
Bolje da nisam ušetala u njen život i upropastila ga.
Zbog mene je tata ostavio mamu.
Zbog mene je Nikola ubijen.
Zbog mene!!!
Moja mama...
Sigurno me je zvala, a ja nisam mogla da se javim.

Jedva cekam da odem odavde.
Tako mi nedostaje moj mali stančić.
Skroman, ali moj.

-Jutro- 04:34 AM-
Probudilo me je neko suskanje.
Trgla sam se iz sna i uplasila.
Ustala u sedeci polozaj i videla neku siluetu j mraku.
„Ima li koga?"
Nista se nije culo.
Bila sam uplasena i samo sam legla i pokrila se.
Nadajući se da mi se samo učinilo na kraju sam zaspala.

Kada sam se ponovo probudila, Sonja je bila u sobi i sklanjala zavese sa prozora kako bi svetlost usla u nju.

„Dobro jutro, gospodjice.Kako ste spavali?"
Nasmešila se i onda napravila neku čudnu facu.
Verovatno zbog očajnog stanja u kom sam.
Šminka mi je sigurno skroz razmazana.
„Zaspali ste sa šminkom?Trebali ste me pozvati, pomogla bih vam da je skinete."

„Imala sam burnu noć."
O, itekako burnu.

„Pa danas je divan dan.Idete kući.Bolje što pre ustanite i krenite sa spremanjem."
Namigne mi.
Čuvši to, odmah sam ustala.
Doduše, malo teže zbog dugačke haljine u kojoj sam sinoć zaspala.

Pogledala sam se u ogledalo koje su momci juce doneli i videla da sam u haosu.
„Moram do wc-a."
„Odvešću Vas.A pre toga skinite tu haljinu, donela sam Vam prikladniju odecu.Tu Vam je na noćnom stočiću, u kesi." Pokaze rukom na crvenu kesu do kreveta.

Odem do nje i izvadim crno-belu adidas trenerku, belu majicu i bele patike.
Sve je bilo iste marke.

„Mozes li se okrenuti?"
„Naravno."
Okrene se i obučem se, a zatim i obujem.

„Odvešcete me sada do wc-a da skinem sminku?"
Klimne glavom i otvori vrata, te podjem za njom.
Kada sam se dovela u red, Sonja me je ispratila do ulaznih vrata kuće.
Poljubila me je u obraz, te mi otvorila vrata i mahnula.

Odatle me je preuzeo Gale.
Uzeo me je pod ruku i smestio na zadnje sedište luksuznog auta.
„Molim vas, gospodjice.Vežite se."

Putovali smo nekoliko sati.
Prošli smo pored neke velike reke i išli neasvaltiranim putem.
Gledala sam kroz prozor prelep pejzaž prirode i uživela se.

Zatim sam zaspala i većinu puta prespavala.
Kada smo stigli, Gale me je probudio drmajući me.
„Gospodjice, stigli smo.Probudite se!"
Povisio je ton.
Pospano sam pogledala kroz prozor i shvatila da smo u mojoj ulici. 'Ulica Lipa'

I ako sam bila odsutna samo jedan dan, činilo se kao čitava godina.
Brzo sam izašla iz auta, dok je Gale ostao u njemu.
Nisam se želela okretati, samo sam nastavila pravo, jurnuvši ka zgradi.
Trčala sam uz stepenice poput malog deteta za vreme igre "jurke".

Kada sam konačno došla do stana broj 8, otvorila sam vrata.
Bože, nisu bila zaključana.
'Ladno je svako ko želi mogao ući i ukrasti ono što mu se prvo nadje pod ruku.
Sva sreća pa sam bez prebijenog dinara i bez skupih predmeta. Inače bi bila glavna meta lopova, jer takvih je puna ulica.

Živim u penzionarskom kraju gde večito pljačkaju bakice sa tek pristiglom penzijom.
Ovaj stan smo ja i mama nasledili od bake koja je pre tačno tri godine umrla u snu zbog infrakta.
Ušavši u njega primetim da nema ni traga od Nikolinog ubistva.
Očekivala sam mrlje od krvi i lom.
Zatekla sam stan u boljem stanju nego što je bio kada su me kidnapovali.
To je značilo samo jedno.
Bogdan je platio neke da srede pre no što dodjem.
Pa da.
Ne moram biti bog zna koliko pametna da bi shvatila.

Nešto mi se sve vreme vrmzalo po glavi.
Nešto što je Bogdan rekao.
Da ću pravu istinu saznati ako pristanem da se udam za njega.
Kakvu pravu istinu?

Jack Daniel's Where stories live. Discover now