23. DEO

5.1K 179 0
                                    

~Sutradan~

Bilo je vreme ručka kada je Bogdan ušao u trpezariju i prišao stolu za koji sam sedela i jela.

„Prijatno."
Izgovori nežno i smireno.

„Hvala." Promrmljam.

„Kada budeš gotova sa jelom, spremi se."

„Za šta?"
Upitam zbunjeno.

„Vreme je za posetu.Znaš već."
U tom trenutku kada to izgovori automatski sam izgubila apetit željna posete svom najboljem drugu.

Ustala sam i glasno rekla.
„Idemo odmah!Spremna sam!"

„Jedi prvo, nemoj gladna da ideš."

„Dovoljno sam jela.Ne mogu više."

„Dobro.Hoćeš da te sačekam da se presvučeš?"
Upita stavivši ruke na stolicu koja se nalazila ispred njega, a naspram stola i mesta na kom sam sedela.

„Mogu i ovako."

Pogledam u crne pocepane pantalone i belu bluzicu koju sam nosila.
Nije mi bitno kako izgledam, samo želim da se uverim u to da je Nikola živ i da ga što pre vidim.

„Dobro, onda idemo."

„A ti? Nećeś jesti?"

„Jeo sam."
Otvori vrata te izadjemo iz trpezarije i zaputimo se ka izlazu iz kuće.

Kada smo izašli uočila sam crni skup auto koji se nalazio naspram nas.
Bogdan je prišao vratima sa suvozačeve strane i otvorio ih.
Sve vreme, koliko sam u ovoj kući, ponaša se džentlmenski što nije tipično za današnje momke.
Svi su uglavnom bezosećajni i mrzovoljni.

„Izvoli."
Pokaže rukom da udjem, te to uradim i zavežem pojas.

Kada je i on ušao, pogledao me je i nasmešio se, zatim upalio auto i kada se kapija podigla izašli smo iz dvorišta.

Trebalo nam je pola sata do visoke zgrade sa žutom fasadom.
Pretpostsvila sam da je to bolnica, što je i ispalo tačno.
Ušli smo i odveo me je do šaltera za kojim je sedela medicinska sestra koja nam je rekla na kom je spratu Nikola i dala nam odobrenje da ga vidimo.

Zatim smo ušli u lift koji se nalazio na kraju prometnog hodnika, te se upitili na treći sprat od petoro.
Nikola se nalazio u sobi pod brojem 5.
Pokucali smo na vrata, te ih otvorili i ušli.
Otvorila sam usta u čudu i zaplakala.
Na krevetu je ležao smedjokosi mladić kestenjastih očiju i neobrijan.

Nikola.
Tako mi je nedostajao.

„Džoni!"
Uzviknem prišavši mu i zagrlivši ga.
Toliko sam ga jako stegnula kao da bi mogao pobeći.

„Živog sam te oplakala.Mislila sam da si mrtav." Dodam grleći ga.

„Eto, vidiš da sam živ.Možeš li me sada pustiti?Ugušićeš me."
Nasmeje se.

Primetim da se nije iznenadio čuvši ono što sam rekla. Kao da je znao za to.

Odvojim se od njega te ga dobro osmotrim.
„Jesi li dobro?"

„Bio sam i bolje."
Izgovori hladno.

„Kako to da si pristao da dođeš ovde?"
Upitam željna objašnjenja.

„Nisam imao izbora."
Pogledao je u Bogdana.

Znala sam da je on imao veze sa tim.
Pa on je poslao one ljude po mene.
Od tada nisam videla Nikolu i mislila sam da je mrtav zbog onog prokletog pucnja.

„Šta si uradio?"
Okrenula sam se ka Bogdanu koji je stajao iza mene i posmatrao nas.

„Platio mafiji kojoj je dugovao i spasio ga ubistva koje je ona naložila."
Odgovori ni sekund oklevajući.

„Molim?!Ozbiljno?"
Iznenadim se.

„Da." Pogleda u Nikolu koji je sve vreme buljio u prste kojima se igrao.

„Dugovao si mafiji? Je l zbog droge?"
Obratim se Nikoli.

„Da.Dugovao sam mnogo.Sve je Bogdan platio."

„Zbog mene?"
Upitam zbunjeno.

„Zbog informacija koje sam zauzvrat dobio.I zbog tebe, jer znam koliko ti on znači."

„Zbog kakvih informacija?"
Zbunim se još više.

„Informacija o tebi.Rekao mi je sve što je znao."

„Šta?Baš sve?"
Pogledam prekorno u Nikolu koji je savio glavu.

„Morao sam.Lova mi je bila potrebna."

„Mislila sam da mu je Milan ispričao sve o meni, a ne ti."

„Izvini."
Podigne glavu kako bi me pogledao.

„Je l' znaš šta Bogdan želi od mene?"

„Znam sve."

„I svejedno si mu rekao sve o meni?" Kažem iznervirano.

„On je dobar momak, Dajana.Ima novac, uspeh i moć.Znaš i sama kolikih finansijskih problema imaš, on je tvoje rešenje."

„To sad govoriš jer ti je pomogao."

„Ne.To govorim jer je istina."
Osetim mu u glasu da je iskren.

„Meni je samo bitno da si ti živ i zdrav." 
I to sam zaista mislila.

„Dobro sam, Dajana.Bez brige.Samo, daću ti savet.Udaj se za Bogdana.To je ispravna odluka."
Pogleda ga, te doda obraćajući mu se.
„Čuvaj je.Ona nije poput drugih devojaka.Iskrena je i nežna.Neiskvarena.Ima dobru dušu i jako je emotivna.Ponekad se naljuti i kaže neke stvari u besu, ali nikome ne želi zlo."
Ponovo spusti pogled.

Ovim što je rekao mi izmami suze.
Sa razlogom je moj najbolji drug koga puno volim.

Jack Daniel's Where stories live. Discover now