Ovo je prica o Emi i njenom novom zivotu. Ema se mora preseliti kod oca i njena dva starija brata Marka i Nikole. Njen buntovan zivot iz Londona mora prebaciti u New York.
Da li ce se snaci u novom zivotu sa tri muskarca?
Da li ce se Ema uklopiti...
Otvaram oci i osecam nesto tesko na sebi. Otvaram lijeno oci i vidim Emino tijelo preko mog.
Glava joj je na mojim grudima, dok je ruku i nogu prebacila preko mene. Kosa joj je sva razbacana, preslatka je ovako cupava i mirna.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pocinjem da skupljam pramenove kose na jednu stranu, usput uzivajuci u mekoci i njenom mirisu. Mazim je sve dok ne pocne da otvara oci. Oseca jaku svjetlost koja dolazi sa prozora, tako da ne pokusava da otvori oci vec se samo meskolji.
Pocinjem da je ljubim po licu sve dok ne stignem do usana gdje stanem. Kada osjeti da sam stao, pocinje nesto da mrmlja i da se mrsti. Znam da hoce da je poljubim ali zelim malo da je mucim.
Otvara oci i konacno sa osmjehom docekam da vidim te bisere. "Poljubi me!" Govori zapovjedackim tonom na sta pocinjem grahotno da se smejem. "Sta ako necu?" Govorim promuklim jutarnjim glasom. "Hmm ubicu te" govri usput se smijesuci "Stvarno?" Govrim zaprepascujucim tonom "mene" "Ahaa"
Pocinjem da je golicam dok ona pokusava da smiri svoj smijeh i vristanje. Ali ne uspjeva joj bas.
Odjednom cujemo otvaranje nasih vrata. Odmah stajemo i uplaseno se okrecemo ka vratima. Andrija ulazi lagano u sobu dok ga mi gledamo uplaseno i sokirano. Nasmija se nasim facama, bas zlo.
A: Mislim da ako hocete vec da krijete to sta ste vec, radite na pravi nacin. J: Sta !? Ja i Ema ga gledamo u nevjerici. A: Vas smijeh se cuje cak do moje sobe, sreca pa ona dvojica spavaju. Inace bi vec bio modar.
E: Rekao si mu za nas? Ema se okrece zbunjeno i po malo ljutito ka meni. J: Sta, naravno da nee. Nisam rekao nikom. E: Kako znas za nas? Okrece se ka Andriji.
A: Pa malo ste bili providni ono vece a i oboje imate sljive po vratu. Povezao sam i shvatio da nesto mutite. Nasmijao se blago i podigao ruke pokazujuci na sebe kao da je popio pamet svijeta.
J: Ne mora da znaci da smo mi napravili te sljive A: Pa na prvu sam se malo dvoumio ali sve je bilo sigurno nakon vasih faca u piceriji. O ne sta ako su i ona dvoica shvatila. Pogledam u Emu koja sigurno misli sto i ja. A:Hej, ne brinite se oni nista ne znaju. Sto ne znaci da nece shvatiti ako ste tako providni. Kontrolisite se malo. E: Okey Govori sa namrstenom facom.
Andrija izlazi, ali mu glava opet proviri pored vrta. A: Brtee mislim da bi trebao preci u svoju sobu, ako mislis ostati ziv. Ljutito ga pogledam, i gadam jastukom. Koji nazalost izbjegne zatvarajuci vrata kao stit. Dubre jedno. J: Paa mislim da je upravu. Ema klimu glavom, a ja moram jutros dotaci te usne. Poljubim je na blic "Izvoli svoj poljubac" Sva se zacrvenje "hvala" " bezim sad"
Krenem, ali zastanem pa se okrenem ka njoj. "Usput, pidzama ti je preslatka" Pogleda u svoju pidzamu na medvedice, koja joj stvarno slatko stoji. "Mrss" Opet je crvena, mijenja boje kao semafor.
Idem u svoju sobu, i iz ormara uzimam odecu koju cu obuci posle tusiranja. To su crne farmerke i bijela obicna majca. Jednostavno.
Ema POV.
Ovo jutro je puno sokova. Ali dobro, prezivjela sam. Krecem na tusiranje, a u tom trenutku iz sobe izlazi Nikola. "Hej seko"ljubi me u obraz i razbarusi mi kosu. "Hej, nemoj" Prolazi pored mene usput mi plazeci jezik, i ulazi u WC prije mene. " A neee, stvarno Nikola?"
Stojim ispred ormara i biram odjecu. Zeljela sam malo da se sredim. Ali nista od toga, lenjost radi u meni. Uzimam obicne crne farmarice i bijelu usku majcu. Pustam kosu ii to je to.
Silazim u kuhinju i vidim kako se sva cetvorica nesto domundjavaju. Izgleda da me nisu culi. Prilazim im polako i stajem izmedu njih u krug. "Sta radite" oni se prepadose skacuci i odmicuci se od mene. Sokirano me gledaju "sta si cula" Posmatram ih i vidim da nesto kriju, a saznacu sta. "Nista" ocigledno svi odahnuse i vratise se jelu. Hmm
Pogledam u Luku i vidim da smo se isto obukli. " hej mecujemo se" prilazim mu dajucu Andriji telefon da nas slika. Slike su ispale predobro.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Otisli smo u skolu svi sa osmjehom koji je vec poslije prvog casa postao namrstena smorena faca. Jedino zanimljivo je gledanje u Luku i moje malo drustvo. Da nema njih mislim da bi vec bila mrtva od dosade u ovoj umobolnoj zgradi.
