Ovo je prica o Emi i njenom novom zivotu. Ema se mora preseliti kod oca i njena dva starija brata Marka i Nikole. Njen buntovan zivot iz Londona mora prebaciti u New York.
Da li ce se snaci u novom zivotu sa tri muskarca?
Da li ce se Ema uklopiti...
Vikend je brzo prosao. Vec se spremam za glupu skolu. Toliko mi se spava da se jedva oblacim. Obukla sam Nikolinu mekanu deksericu i stavila kacket na glavu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ubrzo sam stigla pred skolu. Sela sam na stepenice i naslonila se na zid dremajuci. "Hej izvini imas mozda maramicu" cujem nekog kako mi se obraca, glas mi je poznat. Podizem pogled i vidim Luku kojem curi krv iz nosa. "Umm...imam" uzimam maramice iz torbe "izvoli". Tada spusti pogled prema meni "hvala" tek tada me prepozna "hej to si ti nisam te prepoznao" govori smeskajuci se dok cisti krv "sta ti se desilo" on sede pored mene govoreci "pobio sa se" rece kao da je to najnormalnija stvar "zasto ako sijem znat" "paa zivcirali su me oni i njihovo ponasanje" mrmlja dok vadi drugu maramicu i nespretno cisti nos i ranu na usni koju tek primetim. Vidim da se muci pa mu uzmem maramicu i okrenem njegovu glavu prema sebi. Pocnem da cisim ranu dok me on gleda zbunjeno. "Pa jesi ih barem pretukao ili su oni samo tebe" on malo iskrivi usne u osmjeh "veruj mi prosli su gore nego ja iako je njih bilo dvoica" on je bio sam ne vjerujem "ti nisi normalan mogli su te prebiti samo tako" "ne nebi treniram boks vec tri godine" znaci odatle su toliki misici "stvarno obozavam boks. Trenirala sam nekoliko mjeseci dok mama nije saznala. Nije joj se svidalo da njena jedina cerka lici na musko." pomno me je slusao dok sam pricala zavrsiala sam ciscenje rana "hvala puno" "ma nista." " I da li je mama imala jos uslova za svoju princezu." Nasmijem se na ovo princezu "da i to mnogo, nije mi dala da naucim da vozim, soba je morala uvijek da bude cista, nisam smela da jedem kao svinja, da se oblacim ovako" pokazem rukom svoj autfit "i jos mnogo toga ali sad sam slobodna i uzivam. Nikola me ucio da vozim, oblacim se kako zelim, jedem kao svinja jer zivim sa njima. Ahh san mi se ispunjava. Postajem musko" nasmijemo se na ovo "onda mozes samnom trenirati boks" sta nevjerujem "stavrno" "pa da" jej skocim i zagrlim ga "hvala hvala" "obozavam te."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Stojim na hodniku i pricam sa Stefanom. Lea danas nije dosla u skolu. U pozadini vidim Marka i pogodite sta radi. Opet se ljubi sada je to neka cura crne kose hvala bogu nije Ana. Prilazim im i stajem ispred njih. Ali me oni narvno ne primecuju. Lazno se zakasljem oni se ne odvajaju. Vec me nerviraju " Marko bre" cim me cuo odvojio se od cure i prebaci pogled na mene. Ona se namrsti pa me pogleda. "Ema kada ces prestati da me prekidas." "Rekla sam ti da ne volim to da gledam" cura se nasmija ja je zbunjeno pogledam "zar si ljubomorna" hahaha ona misli da sam ljubomorna, napravim zbunjenu facu "jao, sta kako si pogodila, ne vjerujem" ja i moj sarkazam. Ona se nasmija pobednicki boze kako je glupa. Okrenem se ka Marku koji se smije "Marko ja sam ti rekla inace..." "Okey" rece i ode ostavljajuci djevojku bez ijedne rijeci. "Sta Marko gdje ces" krene za njim. "Ostavio te draga ne trci" ona me ljutito pogleda. Kada ugleda Marka kako se vraca vrati osmjeh "vidis vraca se meni" sta li je naumio. Krene ka nama ona djevojka stane ispred njega govoreci mu nesto ali je on samo zaobide i krene ka meni. "Pa zaboravio sam kaznu za tebe jer me stalno prekidas" pogledam ga zbunjeno stade ispred mene i poce da me skaklji. Jao nee. "Ahaa...aaMar...ahako...prestani...ahaaaa" pestao je dok sam ja dolazila do daha. Svi su nas gledali. "Sledeci put necu prestati, upozorenje" "nece biti sledeci put ako ne prestanes da se ljubis ispred mene". "I hej sta je sa Nikolom" "bolestan je ceka te kuci da ga lijecis" uvijek me zezaju za to kad sam bila manja kad god bi neko od njih bio bolesatan ja bi govorila da cu ja da ih lijecim. "Ma daj zar jos uvijek" "Daa" tada cujem skolsko zvono "zahvali zvonu jer si jos uvijek ziv" kazem dok ga gledam i idem u nazad ka ucionici on se smeska. Dok ja udarim ledima u nesto tvrdo. Okrenem se i ugledam Luku zacrvenim se. "Umm, izvini" uz jedan osmijeh promrmlja "nista malena" jel on to mene nazvao malena topim se.
Udem u ucionicu i sednem pored Stefana. On me gleda i smeska mi se podizuci obrve. "Zasto si tako crvena" jao ne krece ispitivanje "mm... samo sam..." Prekida me u mom izvlacenje "a daj video sam sta je to sa Lukom?" " nista samo smo se sudarili" "dobro onda zasto si crvena" sta sad reci misli Ema Krenem da nesto kazem ali me opet prekida "svida ti se jaoo" odma se bunim "ne nesvida samo je prelijep i tako je sladak sa tim rupicama i velikim osmjeh.." Stanem kad svatim sta pricam seti se Ema ispeci pa reci. Sada ce me zezati. "Znao sam" smijeska se. Rekla bi mu nesto ali u ucionicu ude nastavnik. Pa moram da cutim jer nezelim lose ocjene. Moram da pocnem da ucim. Sto naravno mrzim ali...
