Ovo je prica o Emi i njenom novom zivotu. Ema se mora preseliti kod oca i njena dva starija brata Marka i Nikole. Njen buntovan zivot iz Londona mora prebaciti u New York.
Da li ce se snaci u novom zivotu sa tri muskarca?
Da li ce se Ema uklopiti...
"Napravi i meni sendvic" govorim Andriji koji je krenuo u kuhinju da jede. On mi se isplazi i pokaza mi srednji prst. " hej izbacicu te iz moje kuce" on se nasmija na to govoreci "bukvalno zivim ovde, svaki dan sam tu tako da je nekim dijelom i moja" . To je istina on i Luka bukvalno zive sa nama. Stalno su tu, ocu to ne smeta jer skoro nikad nije kuci. Cesto putuje tako da ja i Nikola imamo uvijek drustvo . Obicno su tu preko dana ponekad i prespavaju. Oni se ponasaju kao u svojoj kuci sto nama ne smeta cak nam je super.
Posle nekog vremena vidim Andriju kako izlazi iz kuhinje drzeci u ruci nesto sto ne vidim dobro. Samo vidim da je svjetlo plave boje. "hej cije je ovo, pronasao sam na stolu" pogledam ga i vidim kako u ruci drzi plavu maskicu za telefon i roze majcu. O ne Emine stvari. "Umm... to je..." U tom trenutku cujem cujem Luku kako ide niz stepenice govoreci "druze ko je djevojka gore u sobi?". Jao ne Ema. Ubice me. A ionako bi uskoro saznali. Cudi me sto nisu do sad stalno su u kuci. Gledam ovo dvojicu. Moram im reci.
Luka POV.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Bio sam u WC na sprat. Dok sam prolazio hodnikom cuo sam u jednoj sobi kako nesto pisti kao alarm. Marko i Andrija su dolje a Nikola nije tu. Tako da ne znam sta je ovo. Odlucim da udjem i vidim sta zvoni. Otvorim lagano vrata. Polako ulazim i toliko se uplasim kad vidim djevojku na krevetu kako spava. Slogiram se, ko je ovo? Siguran sam da niko od njih nema djevojku. I odlucim da izadjem kada vidim kako se budi jer joj zvoni telefon. Pogledam je opet, prelijepa je. Kosa boje meda joj je razbacana po jastuku. Lice joj je cisto i prelijepo bez trunke sminke. Ima duge trepavice i male pune usnice. Blago se mrsti i pomere se. Bolje da odem dok se ne probudi. Izadem brzo i krenem niz stepenice pitajuci Marka ko je ona. Vidim da Andrija drzi neke zenske stvari sigurno njene i zbunjeno gleda Marka. Pridruzim im se i cekam Markov odgovor. " druze, imas djevojku a mi ne znamo" upita Andrija. On krenu da kaze nesto ali tada u kucu ulazi Nikola.
Prilazi nam "zasto stojite" pogleda stvari koje Andrija drzi u ruke. "Auu... " malo se nasmeje. " Pa ko je djev..." Prekine me lupanje vrta i trcanje niz stepenice. Okrenem se i ugledam nju kako nedje zuri. Vec se spremila, cas prije. Prije sekund je spavala, cudna je. Veoma je slatka onako smotana. Nasmijem se njenoj zacudjenoj ali slatkoj faci.
Ema POV.
Budi me zvuk telefona. Neko me zove a tako sam slatko spavala. Cujem neko lupkanje u hodniku. Sigruno su ova dvojica. Uzimam telefon i vidim tri propustena poziva od Lee odlucim da je pozovem. Taman da pritisnem zelenu slusalicu vidim kako opet zove. Javim se
"Mm...hej Lea" ona pocne da vice "kad te vidim polomicu te, zasto se ne javljas" - "pa subota je a ja sam spavala" -"Staa jos nisi spremna" idalje vice - " Lea ne vici gdje sam trebala da idem" - "U teretanu sa mnom. Zaboravila si?" - "Jao izvini totalno sam zaboravila. Posalji mi adresu stizem" -"U redu cekacu te ispred i molim te budi brza. Sto znaci za petnaest minuta moras biti ispred mene inace... bolje da ne znas" -"Okey, stizem"
Brzo sam ustala. Umila sam se, zavezala kosu u rep i obukla opremu za trening. Uzela sam torbu i u nju stavila odecu koju cu obuci posle treninga, vodu. I gdje su mi slusalice. Pretrazila sam cijelu sobu i nasla ih ispod jastuka. Brzo sam ih uzela. Lea ce me ubiti, kasnim. Izlazim iz sobe i stavljam slusalice u torbu dok vicem." Markoo otisla sam sa Leom u tereta..." Podizem pogled i vidim moju bracu i njihova dva druga. Jedan me zbunjeno gleda dok se jedan smeska. Pogledam u bracu dok silazim. "Nisam znao da imate djevojku u kuci" javlja se onaj zacudjeni. Odlucim da im se predstavim i brze-bolje odem.
Prilazim im i pruzam ruku onom koji jos uvijek ima osmjeh na licu. "Ja sam Ema" on prihvata ruku govoreci svoje ime "Luka, drago mi je" uzvratim mu osmjeh "takodje". Prilazim drugom i ponovim isto. On je Andrija, lijepo ime.
Cujem Marka kako govori " Ema je nasa sestra" okrenem se prema njima gledajuci sokantne face "Imate sestru" govori Luka. "Cek, cek ona je vasa sestra pa kako da je prvi put vidimo" Prije nego pocne ispitivanje javim se "hej ja moram da idem zurim. Caoo"
Stizem ispred teretane i gledam u namrstenu Leu. Isla sam peske to jest trceci jer je blizu kuce. "Hej izvini stvarno" ljubim je u obraz "Pa gdje si do sad smorila sam se" "Hajde pricacu ti unutra"
Dok smo bile na traci ispricala sam joj o tome sta se desilo u kuci. "Jao zivis u kuci punoj zgodnih muskaraca. Blago tebi" "Da, da blago meni" kroz izdah sam rekla. Samo sam joj namignula uz jedan osmeh i vratila se vezbama.
