Novi živote, stižem

3-dio

Hejj, sta je ovo. Nesto cupavo i tesko je na meni. Polako otvaram oci i ugledam cupavu kosu na mom stomaku. Marko.Moj ludi brat me ceska po ruci. To mi prija.

J: " Marko?" Jao moj odvratni jutarnji glas. Mrzim ga zvucim kao musko. Marko se okrece ka meni.
M: "Hej budna si"
J: " Otkud ti ovde" pitam ga dok trljam sanjive oci
M: "Dosao sam da te probudim. Moramo u skolu, ali bila si tako slatka da nisam mogao da te diram pa sam samo legao pored tebe" jao dusa, bar me ne muce sto je cudno, sta se desava?
J: "Markic sta se desava?" Zbunjeno me pogleda i osmjehnu se
M: " Staa"
J: " Zasto si tako dobar"
M: "Pa..."
N: "Hej jos niste spremni?  Zakasnicemo" vidim Nikolu kako nas gleda oslonjen rukom na vrata
J: "Staaa! Markoo"
M: "Izvini sekice" govori dok polako ide ka Nikoli bezeci iz sobe
J: " Ubicu te"
N: " Hajde ne kasnimo toliko stici ces"
J: "Okey brzo cu" vec sam u kupatilu i perem zube, umivam se i cesljam kosu. Ali najveci problem je sta obuci? Brzo pretrazujem ormar i odlucim se za crne farmerice iscijepane na koljenima, bijelu majcu i koznu jaknu. Naravno obula sam omiljene bijele starke i pustila kosu. Uzela sam mali crni  ranac i krenula.

Brzo sam sisla i vidjela ovu dvojicu kako me cekaju na hodniku gledajuci u svoje telefone. Brzo ih odmerim i divim im se uvijek su sredeni i zgodni. Zavidim im.
N:"Hajde idemo" rece kad me primjeti. Krenem i ubitackim pogledom pogledam Marka.

N: "Hoces da ti mi pokazemo skolu ili..."
Govori dok skrece na parking skole.
J: "Ne treba snacicu se sama" izlazim iz auta i okrenem se ka Marku
N: "Okey"
J: "A sad tvoja kazna" govorim Marku i prilazim mu
M:"Koja je kazna"
J:" Nosices me na leda do skole" stajem iza njega
M:"Nije tesko, hvala Bogu. Penji se" saginje se i ja ga hvatam oko vrata a on mi drzi noge.
Idemo ka skoli i vidim da nas skoro svi gledaju. Oo ne!
J:"Nemoj mi reci da ste popularni ovde" jao ne zelim to
M:" Najpopularniji" govori sa smjeskom
J:" Stani odmah" brzo skacem sa njega
M:"Sta je bilo?"
J:" Znaci mi se ne poznajemo" Nikola stane i okrene se ka nama kad vidi da stojimo. Prilazi nam.
N:"Sta je bilo"
M:"Ema ne zeli da se zna da nam je sestra"
N:"Zasto?"
J:" Jer ste vi popularni i ne zelim lazne prijatelje. Koji se druze sa mnom samo da bi privukli vasu paznju."
N:"Dobro ako tako hoces. A sad idemo jer je zvonilo."
Sacekam malo da njih dvojica odu pa krenem sama ka skoli.

Cim sam usla u skolu videla sam pun hodnik djaka. Svi su smoreni i zure ka ucionicama. Pogledom trazim nekog normalnog da upitam za direktorovu kancelariju. Ugledam djevojku plave kose naslonjenu na ormaric sa pogledom na telefon. Odlucim da joj pridjem.
J:"Hej, izvini" ona dize pogled sa telefona i usmjeri ga ka meni i wou stvarno je lijepa, ima zelene oci, cisto lice bez sminke, blago uvijeno plavu kosu.
Ona:"Hej izvoli"
J:"Ja sam Ema, nova sam"
Ona:"Lea, dobro dosla u ovaj zatvor" nasmeja me
J:"Da li bi mogla da mi pokazes skolu i povedes do direktora"
L:"Moze nemam prvi cas. A i voljela bi da te bolje upoznam"
J:"Super, takodje. Idemo onda"
L:"Idemo"

Obisle smo cijelu skolu i dvoriste. Lea je zabavna osoba pokazala mi je mnoga mjeste gdje je mirno. Podjelila sa mnom neke traceve i svoju pricu. I jos bolje zamolila sam direktora da idem sa njom u odeljenje i on je pristao.
Mislim da sam pronasla pravu prijateljicu ali videcemo...