Chapter thirty five

632 55 2
                                    

Odjednom mi je u misli došao Zayn. Neočekivan i definitivno nepozvan. No tek kada sam u svojoj glavi ugledala te sanjarske oči, shvatila sam da sam ja na dobrom putu da ga prevarim. Zapravo, na neki način već i jesam.

Brzo sam odgurnula Josha od sebe i krenula vani. Ignorisala sam njegov glas koji me uporno dozivao i samo nastavila hodati. Silni alkohol koji je kružio mojim organizmom onemogućavao mi je da siđem niz stepenice bez teturanja, pa su razni pogledi bili na meni. No, nije me bilo briga. Samo sam mislila o gluposti koju sam upravo učinila. Nisam čak ni primijetila da mi je par suza skliznulo niz lice. Brzo sam ih obrisala, vadeći mobitel. Iako mi je pred očima bilo poprilično mutno, lako sam našla i okrenula Zaynov broj. Dok sam čekala da mi se javi, tiha kiša je počela padati. Odzvonilo je do kraja, ali on se i dalje nije javljao. Već me počela hvatati neka panika i to se povećalo kada sam ugledala Josha kako silazi niz stepenice i brzim koracima mi se približava.

-Izvini ako sam uradio nešto pogrešno. Trebaš li prevoz? –nekako zabrinuto me upitao i ja sam zgroženo odmahnula glavom, dok su mi se scene iz toaleta vrtjele u glavi.

-Ne treba... Samo idi. –zvučala sam jadno, kao da sam ga preklinjala, a zapravo ne znam ni sama kako je to trebalo zvučati... Ljuto? Bijesno? Ne... Jer nisam ljuta na Josha, nego na samu sebe. Nisam si smjela dopustiti da budem ovako nepromišljena. Najgore od svega bi bilo da me sada neko slika i objavi to na internet... Moj ugled bi i te kako bio poljuljan.

-Halo? –iz tmurnih misli me izvukao promukli i pospani glas, meni dobro poznat. Neki čudan osmijeh mi se izvukao u kutu usana kada mi se ipak javio. Mada sam ga zvala već 10 puta. Čak je i Josh već otišao nazad u klub.

-Zayn... Sarah je. Molim te dođi po mene, ispred '' sam. –zvučala sam očajno, kao nikad prije. još par suza mi se slilo niz lice dok sam se uporno trudila da ih zaustavim.

-Dolazim odmah. Samo mi reci jesi li dobro? Nešto se desilo? –zabrinuto je upitao i ja sam prekinula poziv. Briznula sam u plač padajući na koljena. Primakla sam se zidu i naslonila se leđima na njega. Kiša je već uveliko padala i kosa mi je sada bila u potpunosti mokra. Na neki način sam htjela samu sebe da kaznim sa ovim. Jer sam poljubila drugog muškarca. Je*em ti, jesam li ja prevarila Zayna? Znam da sam pijana, ali to ni malo ne mijenja situaciju... Mijenja li? Je*o te, toliko sam pijana da nisam u stanju ni da mislim kako treba. Zaynu je bolje da što prije dođe, dok nisam napravila još neku glupost. Svi znamo koliko sam sklona pravljenju budale od sebe. Zapravo, ja jesam budala. I to jedna velika. Znam da je ovo bila lekcija od Boga. Da trebam biti zadovoljna onim što imam i da ne tražim više jer i ovo što imam mogu lako izgubiti. A to što imam i mogu izgubiti bi bio Zayn. Nisam ni shvatala koliko sam bila srećna što imam njega i njegovu ljubav... I samo se nadam da to neću izgubiti.

Čim sam ga ugledala kako izlazi iz auta skočila sam na noge i svojim pijanim hodom krenula ka njemu. Zabrinuto i iznenađeno me pogledao te krenuo da mi pomogne da dođem do auta. No ja sam ga zaustavila, obmotavajući svoje ruke oko njegovog tijela. Potreban mi je taj zagrljaj i ne samo zato što sam mrtva pijana. Trebao mi je on... Moj Zayn. I to sam tek večeras shvatila koliko mi je potreban.

-Šta si uradila sa kose? –bilo je prvo novo što je primijetio na meni. Uradila sam drastičnu promjenu na mojoj kosi i to je jedino zbog čega ne žalim.

-Ofarbala je? –odgovorila sam mu glupavim pitanjem i nekako od muke se nasmijala samoj sebi. Da, toliko sam patetična i jadna.

-A šta si sebi uradila? –šaljivo me upitao i sada sam se ja izmakla iz tog zagrljaja, koji je trajao i predugo. Ali je bio jako topao i tako mi je prijao.

-Napila se? –opet sam glupavo upitala i pukla se smijati. Situacija i nije tako smiješna, nego je više žalosna. Ali ja nisam mogla da se prestanem smijati. Zayn je u nevjerici odmahnuo glavom te me povukao ka autu. Vjerovatno bih na tom putu i pala, da me njegova ruka nije držala oko struka.

Nekako mi je pomogao da uđem u auto i toplina i udobnost koju sam osjećala, pomješana sa alkoholom koji je bio u meni, natjerala me da spustim svoje teške i umorne kapke i upustim se u san.

Brzim koracima sam se kretala ka Zaynu koji je stajao na kraju ulice. Išao je sve brže, bez obzira na moje uzaludno dozivanje. Njegovi koraci su bili krupni i činilo mi se kako nema načina da ga stignem. No on se u tom trenutku okrenuo. Njegov pogled je bio prazan. Nije to bio onaj Zaynov sanjarski pogled na koji sam ja navikla.

-Zayn, čekaj me. Ja te volim. Josh mi ne znači ništa. To je bila greška. Zar ti nikada u životu nisi griješio? –očajnički sam ga preklinjala. Bio je tako surov prema meni. Kao da moje riječi nisu uopšte dopirale do njega.

-Moja jedina greška u životu si bila ti. –hladno je rekao i okrenuo se na stranu. Pala sam na koljena. Nisam više mogla da stojim i da ga gledam u oči, nakon ovoga što mi je rekao. Srce mi se cjepalo, no ja i dalje nisam odustajala.

-Ne misliš to stvarno, zar ne? –očajno sam upitala, klečeći na koljenima. Ubuhvatila sam mu nogu rukama, no on me samo odgurno. Pala sam u blato. Ali nisam odustajala. Ne dok mi ne oprosti. –Molim te, Zayn. –nastavila sam. Iako iz profila, mogla sam primijetiti kako se njegove usne iskrivljuju u osmijeh. Moje nade su se probudile iz smrti. –Ti si se šalio, zar ne? Opraštaš mi? Reci da je tako? –u tom trenutku je Zayn raširio ruke i u njegov zagrljaj je uletjela plavokosa djevojka. Perrie. Ustala sam sa koljena, u nevjerici ih gledajući kako se grle i ljube. Imala sam osjećaj kao da oštri mač probada moje srce.

-Zar ne vidiš da Zayn voli samo mene? Ha? Ti si prošlost, glupačo. Zaboravi ga zauvijek. On je moj. Moj... Moj... Moj... –ponovila je nekoliko puta. Opet sam pala na koljena, ali sada od nemoći da se držim na nogama. Gotovo je. Sve je gotovo. Izgubila sam Zayna-izgubila sam život...

***

Čudna buka me uporno izvlačila iz čvrstog sna, no, sa jastukom preko glave sam nastavila spavati.

-Sarah, budi se! –nešto glasnije me vikao Zayn i ovaj put sam odlučila da ustanem. Mučnina u stomaku je bilo prvo što sam osjetila. Dok sam otvarala oči i privikavala se na prejaku svjetlost koja je dolazila sa prozora. –Jesi dobro? –zabrinuto me upitao. Primijetila sam kako mi se znoj slijeva niz čelo i par suza niz lice. San mi je dolazio pred oči, pa sam brže-bolje privukla Zayna u zagrljaj ne želeći da se ponovi scena.

-Zayn volim te, znaš to? –upitala sam ga uzimajući njegovu glavu u svoje ruke. Spustila sam mu par poljubaca na lice, a zatim i na usne.

-Znam Sarah, šta ti je? Šta se desilo sinoć? –skrenula sam pogled u stranu i tada sam briznula u plač. Ne želim se prisjećati toga. Ali moram Zaynu reći istinu. Iskrenost je ono što mi je potrebno u ovom trenutku. Bolje je da sazna od mene, nego od nekoga drugog. Ko zna, možda postoji šansa da mi oprosti ako budem sasvim iskrena sa njim?

_________________________________

Hvala puno na komentarima!

Ubrzo je kraj priče, pa se malo više potrudite ako želite redovne nastavke.

Šta kažete da uskoro opet počenm postavljati Does He Know? :)

Love ya xx

Everything Has ChangedWhere stories live. Discover now