( jungkook p.o.v )
ne ne ne ne, fuck. čitao sam poruke ponovo i ponovo. ne sjećam se! tako se trudim da se sjetim, pokušavam ali jebote ne mogu, počeo sam plakati, sranje, nisam smio tako tretirati taehyunga. " goddamnit!! " bacio sam mobitel na drugu stranu sobe, ne zanima me hoće li se slomiti ili ne..ne zanima me taj mobitel, koristio sam ga samo za posao, trebao sam mu reći svoj pravi broj.
jebote, trebam se izviniti...lice u lice. ali problem je što ne unam gdje živi..mogao bi staviti na traženje adrese ali trebao bi onda pričati s njim.
" zajebi moj život " protrljao sam kosu i bacio se na kauč. ako mu se javim sa osobnog mobitela mislit će na pogrešan način i stvarno ne želim neku svađu opet. uzdahnuo sam..i ustao se po drugi mobitel. samo iskreno trebam odrasti i bar pričati s njim, ipak bio mi je najbolji prijatelj.
uzeo sam drugi mobitel i utipkao njegov broj. " evo nastupa ništa.." promrmljao sam.
( taehyung p.o.v )
" taehyung doma si! dobrodošao natrag " moj cimer, hyungsik je rekao. nisam htio pričati s njim, ni s kim jer želim biti sam. brzo sam u se nasmijao i došao do sobe. kada sam ušao u sobu zatvorio sam vra i zaključao ih, da se sjebem bez prekida. kliznuo sam niz vrata i zagrlio koljena.
tako sam glup, kako sam mislio uopće da ću napredovati kada sam mu pomogao onu noć. zatvorio sam oči i sjetio se te noći, kako me zaštitio od ubojstva..kako me obgrlio rukama oko struka kao dio puzzle. bože želim samo da zaboravim sve, da zaboravim kako me srce napalo kada sam ga vidio opet, želim zaboraviti tu prokletu noć, i želim da zaboravim njega- ne želim da zaboravim nas.
" tako si prokleto slab " šapnuo sam si još uvijek grleći svoja koljena. zašto sam ja uvijek onaj koji pati? taj kreten se vjerovatno smije. ' promijenio si mi život ' hah mogu misliti, želim da ga udarim.
knock knock
" um taehyung? si okej? "
oh sranje, obrisao sam suze, ustao se i zakašljao.." da, ne okej sam! odlično sam " pokušao sam zvučati manje uplakano, čuo sam uzdah s druge strane.
" jesi siguran? tae ja sam ti najbolji prijatelj možeš mi reći sve " rekao je zabrinuto, tae zaboravio si na svoje prioritete. nisam mu rekao ni što se dešavalo zadnjih dana..ali opet vikao bi na mene i proganjao jungkooka.
" da, samo sam malo umoran " mentalno i fizički..suza mi je potekla iz oka. " jako sam izmoren " šaptao sam si dok sam odmarao bradu na koljenima.
" oh... u redu, mislio sam da se nešto desilo, ako me trebaš reci, laku noć tae " čuo sam kako je uzdahnuo i korake kako idu dalje od vrata. inače bi mi plakao ali ne želim da budem naporan, sigurno prolazi kroz teške stvari također.
nageo sam glavu na vrata, " zaboravi nas " šapnuo sam si ponavljajući ono što m rekao njemi ranije. oh~ kako bi želio da to zaboravim lako.
samo želim da zaboravim sve..
~~~~~~~~~~~~~
iskreno meni je ovo toliko tuzno jer znam kako je taehyungu u ovoj knjizi :((
