PRAVILA LJUBAVI #2 ✔️

Dvadeset drugo poglavlje

''Prazan je grad, a u duši si ti,
tužno pas me gleda...
Sačuvaj bar jedan kofer za sne,
a ja srce ne dam...

Ponos je zid, ko da pokuca sad?
Teško je kad moliš,
svaka je riječ, nova pjesma za nas,
a još uvijek te volim...

Ima li dan za nas,
da otkrijem zašto sam živ?
Da bacim veo tuge i zla,
da potpišem da sam ja kriv...

Ima li bar jedan dan za nas,
da otkrijem zašto sam živ ?
Da bacim veo tuge i zla,
da potpišem da sam ja kriv, prošlosti...

Nestaje dah, vrata otvaraš ti...
Očima te lažem,
poželim sve da je isto k'o prije...
Šta da prvo kažem?''

********************

Šlajf maj lajf! U pičku materinu, ima da me počnu zvati Beni, drakdžija, samo ako se pročuje. Ili ako se pohvalim s ovim što mi nikako nije na hvalu. Jezik mi je često brži od pameti, pa ne bih stavio ruku u vatru, da se sam neću odati u trenutku kad dosegnem vrhunac svoje frustriranosti.

Ubrzano dišem, oslonjen na pločice ispod tuša. Sklapam oči, i ne znam kako ću preživjeti ovu noć, a i sve sljedeće, sve dok se budem morao držati po strani i ne je dotaknuti.

Ona leži u mojoj sobi, na mom krevetu, a ja, eto, malo drkam u kupaonici. Divno! Di-vno!

Što sam tražio, to sam i dobio. Što sam zaslužio, to me rasturilo.

Sjebao sam stvar, zbog par izgovorenih riječi koje nisam smio, one koje čak nisu izašle iz mog srca, već me na to tjerao razum. I sada... Sada sam na hlađenju. Djevojčica mi je spremila kaznu, a ja moram biti jak i izdržati.

Jer, jednom će popustiti, jednom će mi oprostiti, zar ne?

Samo, kad se ja sjetim onih šupaka, anusa, čimpanza, majmunčina i ostalih govnjara koji je salijeću... E, tada znam da bih mogao posrnuti i ponovno usrati stvar.

Odvrnem vodu, i stojim tako ispod, i iako pokušavam ne misliti o njoj, jebi me, ali nije moguće... Njene sočne usne, zelene oči, pogled u kojem se gubim, kosa koju obožavam dirati, tijelo kao stvoreno za mene... I vidi majstora, vidi mog kraljevića Marka, moju vojničinu... Opet se razbudio i divlja!

Krasno!

Moj je noćašnji maraton potrajao dulje no ikada, i sada, dok pokušavam otvoriti oči, nisam siguran jesam li uopće odspavao koji sat.

Miran sam, opušten, jer znam da je tu, osjetim njenu prisutnost. Znam da je ostala pored mene, samo se moram pokrenuti i obgrliti je rukama.

Koji kurac?

Naglo otvaram oči, budan sam ko nikada. Trznem rukama, pokušavam se podići, ali... Jebeno ne mogu.

Okrećem se u lijevo, desno, gledam u uzglavlje kreveta, i ne znam bih li se tiho smijao ili urlao od smijeha.

Ja sam svezan za krevet!!

- Djevojčice, sunce ti poljubim. - cimnem rukama, ne bi li čvorovi popustili.

Zapešća su mi vezana za uzglavlje, jebenim kravatama. Ha! Pa, ona se stvarno pali na onog lika iz filma! Jebat' ću je za ovo, milo i slatko! I ako baš ima želju, nalupat ću je po guzici pošteno, tako da više ne pomisli na čovjeka s crvenom sobom.