PRAVILA LJUBAVI #2 ✔️

Peto poglavlje

"Sve je tu ko nekada...
Noćas vrijeme je stalo za nas...
Pričaj mi, makar laž je sve,
znaš da vjerujem kada tako gledaš me...

Priznaj mi, da li i sad sanjaš ti,
snove što smo skupa sanjali?
Znam da kasno je,
znam da tražim previše,
nakon svega što smo prošli mi...
Priznaj mi...

Sve je tu, samo ti i ja,
dodir tijela tvog, okus pobjeda...
Tvoje usne nude prošlost nakon lutanja...
Tvoje oči bude nemir, koji dobro znam..."

*************************

Vidim blago rastvorene, pune, rumene usne, koje koje se bore s riječima, vidim zelene oči koje me netremice promatraju i u kojima vidim ono što nikako ne bih smio, a žudim za time.

Svojim sam je pitanjem zatekao nespremnu, ali istovremeno ostavio iznenađenu sa željom da nastavim dalje, da izgovorim istinu koja će srušiti kamen sa srca.

A onda spustim pogled, i vidim, preslatki Bože...  Pa, ne vidim onoliko koliko želim! Piljim joj u sise i mislim si, kako djeluje hipnoza, da je mislima natjeram da se nagne prema naprijed i dozvoli mi da uronim u njen dekolte.

Siva joj je majica pripijena uz tijelo i jebeno mi golica maštu, a posve sam svijestan da su mi ruke vezane i da je to područje meni zabranjeno.

- Zašto? - najzad progovori.

- Zašto, šta? - osjećam se ošamućeno kad je ponovno pogledam u oči.

- Zašto bi ti imao problem s tim s kime ću ja izlaziti?

- Djevojčice... - oslonim se u fotelji, podignem ruke, pa dlanove položim na potiljak. - Razmišljaš li ti ikada o našoj tajni?

Rastvori usne s namjerom da me zaskoči, ali ipak naglo ušuti, a obrazi joj postaju za par nijansi rumeniji. I... Ponovno me odmjerava. Uz to, svijesno ili ne, polako lizne donju usnu, pozivajući me da to učinim ja.

Ooo... Ako ovo ode u suprotnom pravcu od očekivanog, a hoće, ima da se predrkam današnjeg dana, ma ima da putem kući izguglam Guinessov rekord u drkanju, pa da sjebem tu budalu u prvom pokušaju.

Pokušam neprimjetno zavrtjeti kukovima, jer me glupe traperice stežu. Smetaju mi i točka. Nasmijem se u sebi, jer zamišljam njeno lice kad bih se skinuo sada i ovdje. Možda i budem te sreće...

- Tako često? - podignem obrve.

- Tko kaže da te se sjetim?

- Kaže mi tvoj pogled, tvoje usne, tvoje nogice koje stežeš. - malo duže tamo zadržim pogled, jer, jer mi se hoće.

- Istina, srećo. - oponaša moj glas. - Sva sam ti vlažna, ma mokra sam skroz.

Blenem ko tele. Mokra? Mokra je! I moji će obrazi biti mokri za koji tren kad počnem plakati od muke, jer mi kurac prijeti rasprsnuti se.

- Što želiš da ti kažem? Ha? - zavodljivo me pita. - Želiš da kažem kako maštam o tebi? Kako te vidim u snovima i na javi? Kako želim da mi učiniš sve najerotičnije maštarije koje imaš?