PRAVILA LJUBAVI #2 ✔️

Petnaesto poglavlje

''Da nosim povez preko očiju,
spreman sam da se karte otkriju...
Na scenu dolaze svi porazi,
kroz glavu ceo život mi prolazi...

Na zidu senke, dok smo zajedno,
kriju nam mesto gde je opasno,
ali kad jutro glavu podigne,
ljubav na drugu stranu pobegne...

Ruski rulet, ti i ja,
jedna je greška dovoljna...
'Ko je u pravu,
'ko je kriv,
'ko nema ljubav, nije živ...

Ruski rulet, ti i ja,
jedna je greška dovoljna...
'Ko je u pravu,
'ko je kriv,
ako odeš, nisam živ...

U srce teške reči pucaju,
vreme i mesto nam ne biraju...
'Ko ima odgovor na pitanje?
Bojim se, bojim,
jer bliži se svitanje...''

******************

Drage moje, najdraže... 😍 Žene, majke, kraljice... 👑 SRETAN NAM NAŠ DAN! 🌺🌹🌼🌸 (Iako je svih 365 dana naših, ali pustimo IH da se vesele...😜) Jeste li dobile kitu... cvijeća? 😃 Ili dobar liz... sladoleda? 😋

********************

Dan je počeo savršeno. Savršeno! Lijepo sam se probudio odmoran, malo pomazio svog kraljevića Marka, ali čim sam ga dotaknuo, napeo se do pucanja, dok su mi misli ispunjavale slike crnokose djevojčice.

I šta sam mogao drugo, nego nazvati je. Nije mi odgovorila na prvi poziv, pa sam zvao ponovno i ponovno i nisam imao namjeru odustati. U inat, po šesti put, birao sam njen broj. Tada se javila, malo se nećkala, malo me drsko odbijala, ali na kraju ipak pristala provesti vrijeme sa mnom.

Zaslužio sam zlatnu medalju za brzinu. Rekordno tuširanje, još brže oblačenje, i onda sam kročio u dnevnu sobu.

- Pička ti materina, mala. - frknem, jer gledam u lokvice, koje mi je priredio Kiki.

Sretan mi početak dana! Ma ne doživljava me. Razvalio se na kauč i pravi se da spava. Kad dohvatim džoger i kad krenem s brisanjem ko uključen u struju, za manje od dvije minute bio sam gotov. Ide to meni, baš, baš. Zadovoljan učinjenim, dajem upozorenje popišancu, iako znam da govorim u prazno.

Blagi mi drhtaj prođe duž kralježnice, čim sjednem na svoj novi motor. Čekao sam ga mjesecima kao ozebao sunce, i sad kad je stigao, još nisam napravio pošten džir. Ali, kad se sjetim tko ide sa mnom kao moj suvozač, bude mi izuzetno drago što sam čekao.

Koja mi je pička materina, kad sam ushićen kao djevac, koji se sprema riješiti nevinosti, a ja to nisam. Nisam djevac, nego ševac sa zadovoljavajućim stažom.

Kad startam motor i krenem na glavnu cestu, shvatim da ni jednu djevojku nikada nisam vozio na motoru. One kojima sam nudio vožnju, bojale su se. Pa, jebi ga! One koje su me silovale u mozak da ih vozim, e, te baš nisam htio.

Djevojčica će biti prva, i izuzetno se veselim.

Parkiram, skidam kacigu i eto ti sreće. Patrik je budan, a ustao na lijevu nogu. Ma ne dam se, ne popuštam. Neće me nabrijana braća spriječiti u tome. Lorena ide sa mnom, pa makar crk'o.

I onda dođem do te granice crkavanja, jer je ona ta, koja me hladno odjebala, a da se nisam ni snašao. Zurim u njeno dupe, dok piči u kuću pod izlikom da joj nije dobro. Nije dobro ni meni, odjednom.

Razočarenje? Je li to taj osjećaj kojim sam nabrijan? Ili sam samo nadrkan do bola, toliko da ne mogu sekunde više ostati i gledati u Patrikovu nasmiješenu facu. Magarac jedan, danas je on taj koji se posljednji smije... Do kurca sve!