Petnaesto poglavlje

5.4K 401 66
                                    

ANDREJ POV

Cijele noći sam spavao veoma nemirno i budeći se i na najmanje šuškanje. Jeste da se ja osjećam lakše ali ona je teška kao sam vrag. Nisam siguran koliko će vremena proći prije nego izludim zbog nje.Stvarno se trudim maksimalno da ko najveći pećinac ne uđem tamo u onaj stan i ne uzmem ono zbog čega ludim danima. Ta žena mi treba kao sam vazduh i nije me briga šta ću morati da uradim da bi došao do nje. Rano je ali čujem je. Budna je. Nedelja je ne radi, mogla je da spava ali nije. Neću se zamarati s tim. Čekaću jer znam da će ona da na kraju dođe. Samo mi treba strpljenja.

Pola sata kasnije se čuje lupa vrata i koraci niz hodnik. Ona ide. Ustajem momentalno iz kreveta i gledam kroz prozor na parking. Obučena je u tajice i ima duksericu na sebi, a kosa joj je pokupljena u neku frizuricu. Ide na trčanje. Ustajem i ja ali ne idem na trčanje, nego u teretanu. Mislim da ću je od sad posjećivati svakog dana dok mi ne pokuca na vrata ili dok ja ne provalim kod nje. Znam samo da mi neće olakšati ovo. Da je htjela lakim putem vjerovatno bi to i uradila.

Na ulazu u teretanu me dočeka Dijana vedra kao i uvijek. Na brzaka sam joj zaželio dobro jutro u uputio se do trake za trčenje noseći peškir prebačen preko ramena. Pozdravim one koje srećem svaki dan i stajem na svoje uobičajeno mjesto. Ali čim sam pogledao malo dalje cijelo tijelo mi se napelo. Tamara se istezala preko lopte i čini mi se da mi je pao mrak na oči. Kad se ona učlanila ovdje. Sva je zaokupljena onim što radi i ne vidi me uopšte, tako da sam uživao gledajući je. Ali isto tako nemam pojma kad sam koraknuo prema njoj sve dok se nisam našao svega dva koraka od nje.

Zastala je da bi me pogledala i gipko se uspravila u sjedeći položaj posmatrajući me. Tijelo su mi progutali žmarci i vazduh je postao nevjerovatno težak dok smo se samo gledali. Naslonio sam se na spravu pored sebe i protrljao tek izraslu bradu izazivajući je, ali nije se pomjerila.

,, Dobro jutro, komšinice'' nasmešim se.

,, Andrej, da li me pratiš ili si slučajno ovdje'' pita ne ravnim glasom da sam se uozbiljio na trenutak.

,, Član sam ovdje godinama unazad, što znači da ti pratiš mene''odpuhnula je i ustala tako da mi je stajala blizu skroz.

,,Jebi se. Da sam znala vjerovatno ne bi ni ušla ovdje'' Vidim da plitko diše i znam da umor nije razlog tome. Koža joj je rumena i sva je kruta.

,, Da je jedna dama bila malo popustljivija kao što nije, preznojavanje ovdje ne bi bilo neophodno jer bi svaki atom viška energije ja izvukao iz nje. Ali pošto nije oboje smo zaglavili ovdje preznojavajući se u teretani'' oštro je udahnula oči su joj se blago raširile i ud mi se ukrutio. Samo od toga.

,,Vidimo se Andrej'' kaže mi i krene od mene, ali sam je uspjeo na vrijeme zaustaviti i trgnuti prema sebi, tako da su nam se tijela sudarila. Znam da je mogla da osjeti koliko sam uzbuđen i sigurno je i sama znala kako reagujem na nju. Mirisala je na božanstveno.

,, Vidimo se'' usnama sam joj okrznuo vrat tako da su joj se dlačice naježile i pustio je. Znam u kakvom je stanju sad ali i ja sam. Otišla je, a ja sam ostao da se riješim napetosti. Izluđivala me i to pošteno. Ostao sam skoro sat vremena i sad dok sam na putu kući razmišljam da li ću je zastati kod nje u stanu ili je već otišla negdje.

,, Odlučio sam da nam kupim dvije kafe i ponesem, pa sam ipak pokucao na njena vrata pri povratku. Čekao sam da mi otvori. Pričala je s nekim na telefon i dala mi znak da sačekam minut da završi. Ljuta je vidim po njoj, ali nije me briga. Idalje stojimo na vratima i ne pušta me da uđem naslonim se na zid i otpijem gutljaj kafe. Imam priliku da je odmjerim i radim to. Još je u istoj onopj odjeći koju je imala i u teretani. Svaka oblina na njoj se iscrtava. Đžaba od vježbanja i umora opet reagujem na nju i vjerovatno će to da uvijek bude tako.

Vrele noćiWhere stories live. Discover now