ANDREJ POV
Ustanem, trčanje ili teretana, zavisi od vremena vani, posao i nazad u stan. Moj svakodnevni obrazac u zadnjih sedam dana. Imam osjećaj da ću puknuti ili da ću poludjeti. Siniša i Lazar su me zvali skoro svako veče da idem s njima, al sam odbijao, tako ni ovo nije izuzetak.
Sedam dana je prošlo od kako sam se vratio kući i poslednji put vidjeo Tamaru.Nisam ni pomišljao da će ovako da bude Svaki dan se čujemo pozivima ili porukama, ali ludački mi nedostaje. Sedam prokletih dana izjedam sam sebe, preokupiran sam obavezama i da bi stvar bila gora tata je stigao juče, kako kaže da vidi šta je sa mnom. Priznajem da se nisam redovno javljao na telefonske pozive niti odgovarao na mejlove svima, ali trebalo mi je malo sopstvenog mira. Došao je da provjeri da li je Tamara ovdje, a ne zbog mene...Slabo spavam i mnogo radim, zapravo radim više nego što sam ikad radio i počeo sam da osjećam posledice toga, ali isplanirao sam vikend. Idem kod nje i želim da je iznenadim. Ovaj put to stvarno mogu. Jedva čekam da je vidim i da je osjetim u svojim rukama.
Trebaće mi nekoliko sati vožnje ali nije ni važno, Jedva sam došao sebi onaj dan kad je otišla, onaj izaz na njenom licu neću nikad da zaboravim. Prelazio je iz tužnog u bolan i svaka sekunda je bila olovno teška. Sve dok se nije ukrcala u avion i otišla.
Od tad razmišljam da svoj posao smjestim u njen grad i da nastavimo tamo gdje smo stali, ali moram prvo da odem tamo i da nađem poslovni prostor. Nisam sklon velikium promjenama, ali ova mi se čini tako logična.
Telefon zvoni i vidim Lazarevo ime na ekranu i potpuno ga ignorišem. Moram do stana da pokupim svoje stvari koje će mi trebati narednih nekoliko dana. Nisam je namjerno htjeo nazvati, samo sam joj poslao poruku. Kao školarci smo, ljubav nam se svela na poruke...
Došao sam pred stan i svo ushićenje koje sam imao zbog ovog vikenda odjednom se splasnulo. Na ulazu u zgradu stajala je Jasna, jedna od mojih kombinacija s kojom sam bio pre nekoliko mjeseci. Koji đavo ona hoće sad? Odjednom postanem oprezan i cijelo tijelo mi se napne. Prilazi mi sigurnim korakom i staje ispred mene u namjeri da mi poljubi obraz.
,,Zdravo, dragi'' izmakao sam se i pogledao je. Da nije očita sponzoruša i ovako naporna svrstao bi je u onaj koš nevjerovatnih žena s kojima sam bio. Ovako je samo davež.
,, Jasna... Šta hoćeš'' pitam je dok svakom sekundom postajem nervozniji.
,,Kako bi bilo da uđem s tobom i da tek onda razgovaramo'' drska je i glupa ako misli da ću je pustiti gore.
,,Nemam vremena da ćaskam s tobom, ni sad ni ikad'' oštro joj govorim i krenem prema ulazu u zgradu.
,,A šta se to tako bitno promjenilo, molim te'' osjeti joj se nota sarkazna i povrijeđena sueta.
,, Promjenilo se to što sad imam nekog i za takve kao ti kod mene više nema mjesta'' htjeo sam da joj zatvorim vilicu nakon što sam izgovorio ove riječi, ali sam samo ušao u zgradu.
Priznajem da sam na početku mislio da je Jasna normalna djevojka, ali kad je na moje oči počela da hvata Lazara, shvatio sam da sam pogriješio u procjeni. Bila je nevjerovatna glumica, ali seks nam je bio isto takav. Ali nema više ni švrljanja okolo ni drugih žena. Pomisao na nju mi izmami osmjeh na lice i krenem odmah u sobu i u kofer stavljam ostatak stvari. Kroz petnaestak minuta sam spreman i izlazim iz zgrade, ali i Jasna je tu. Čeka me.
,,Andrej, molim te razgovaraj sa mnom'' sustiže me kod auta dok sam stavlajo kofer u gepek.
,,Jasna , ja i ti ne idemo više ni u kom smislu zajedno. Pokupi to malo dostojanstva i gubi se. Sama si kriva za to. Ja sam nastavio dalje, a to isto preporučujem i tebi. Ne dolazi i ne traži me, dovoljno si pametna da shvatiš da si prokockala sve ... Ili nisi''zaprepašteno gleda u mene ali ne progovara. Nije trebala da dolazi, rekao sam joj da me ne traži i ne zove. Nikad više. Sad kad može da bira sjetila se mene, e pa neće moći. Sjeo sam u auto i nagazio papučicu da sam iza sebe ostavio dobar crn trag. Digla mi je živce bezveze.
