TAMARA POV
Ukakav sam ja haos uletjela kad sam dobila posao ovdje ni sama ne znam. Predhodni direktor je ostavio popriličan haos iza sebe da smo čak morali povezati sa kriminalnom policijom i posebnim dijelom za financijski kriminal. Čovjak je ostavio haos za sobom. Slažem fakture i nekoliko njih mi spada ispod stola u isto vrijeme kada neko kuca na vrata.
,, Slobodno'' vičem i saginjem se da pokupim nered.
,, Zdravo, direktorice'' prepoznajem Milanov glas koji zvuči malo čudno. Podižem pogled da vidim šta se dešava ali on bulji u moje noge. Suknja mi se nepristojno podigla i mislim da je odreagovao na to kao i svaki muškarac.
,, Izvini, imala sam malu nezgodu'' na brzinu se popravim i uspravljam leđa pa poravnam košulju.
,,Ovaj... Stiglo je za tebe'' drži paletić u ruci i odmah sam znala da je telefon. Hvala nebesima i brzoj pošti. Mama mi je odmah jutros poslala to.
,, Hvala Milane. Idemo li zajedno na ručak'' primjetila sam da mu je po malo neprijatno što sam ga ulovila na djelu.
,, Ovaj, da naravno. Isto kao i u petak'' kimnula sam i ljupko mu se nasmješila. Nazovem operatera i obavjestim ih o pronalasku telefona pa tražim da mi puste broj u funkciju. To će tek da bude sutra. Ulazm u imenik i tražim Andreov broj i odmah ga pozovem. Međutim, nije se javio. Ali zato se uredski telefon oglasio.
,,Kancelarija Izvršnog direktora'' odsječno se javljam na telefon.
,, Tamara, Vojin pri telefonu'' pogledam na sat i vidim da je vrijeme ručka.
,, Zdravo. Da li je ugovor spreman'' nemam baš vremena za gubljenje i odmah prelazim na stvar.
,, Čovječe, da te nisam upoznao juče sad bi pomislio da pričam s nekom hladnom ženom koja će mi otkinuti glavu, a ne sa damom koja ima najljepši osmjeh i oči'' nasmijala sam se i isključila kompijuter.
,, Ne vrijede ti komplimenti i kasnim na ručak. Da čujem'' kažem mu i on se isto tako nasmijao.
,, Spreman je i stan je tvoj u idućih šest mjeseci. Onako kako smo se dogovorili. Ortaka sam dobio na telefon u grad se vraća danas. Tako da ćete sutra moći da se upoznate'' savršeno iako me taj neuhvatljivi i ne zanima baš nešto posebno.
,, Hvala ti. Vojine, kad se možemo naći da riješimo formalnosti'' jako mi je važno da ovo sredimo što prije. Isto tako mi je bitno da se Andrej javi i da porazgovaramo. Ko zna šta li misli o ovome svemu. Ne znam da li se vraćao u banku uopšte. Ovo je besmisleno.
,, Opa. Pozivaš me na sastanak. Savršeno, večeras u sedam. Naći ćemo se u istom kafiću kao i prošli put'' kad bi sve teklo ovako kao ovo gdje bi mi bio kraj.
,, Vidimo se Vojine. Nemoj da kasniš'' ako išta mrzim to je kad čovjek kasni. Jeste da nije tako bilo prošli put, ali čisto da se zna.
Na ručku sam uživala. Saznala sam mnogo o politici poslovanja banke od milana i Goce, druge djevojke sa šaltera, imaju još dvije djevojke i momak ali oni su danas na drugom mjestu. Radili su prekovremeno i to mi nikako ne ide u glavu. Vidjela sam izvještaje i platu koju su dobijali, ovdje je haotično stanje. Prava su im ugrožena na svim poljima i prekršeno nekoliko aneksa iz ugovora koji su potpisali na početku radnog odnosa. Glava me već boljela pri povratku u ured ali i nisam imala baš nekog velikog izbora. Trebala bi da organizujem sastanak uprave ovdje i ostalih filijala i nemam pojma kako to da izvedem. Ovo je baš velik korak za mene i ne znam kako bi se mogla snaći da Milan nema ovakav uvid u sve ovo.
Pred kraj radnog vremena sam shvatila da moram zaposliti sekretaricu. Milan mi je zabiljezio nekoliko sastanaka za ujutru i mislim da treba da popričam s nekim klijentom. Nisam baš obraćala pažnju na njegove oslednje riječi jer sam provjeravala telefon.
