TAMARA POV
Već deseti put popravljam šminku i odmajeravam haljinu na sebi. Iako sam po sto puta sama sebi danas rekla ne, neću ići gore i tražiti da mi da sve što je obećao, sad stojim i spremna sam da preklinjem za to. Kao da nemam ni mrvicu dostojanstva u sebi. Tražila sam malo zabave i sad kad sam je dobila, strah me da se ne nađem povrijeđena u cijelom ovom uzburkanom moru strasti. On je opasan i po mene i po moje srce. Brzina svega je vrtoglava, hemija među nama nevjerovatna i kad ovo sve prestane, ne znam kuda ću sa sobom.
Još samo večeras i sutra se vraćam nazad kući. Javiću mami da ne mogu duže da ostanem i ona će da me razumije. Još samo večeras. Uzeću sve što budem mogla od njega, pokupiti ono ponosa što mi je ostalo i nestati. Oboje ću nas poštedjeti svega što bi se moglo desiti.
Vrijeme je večere i onako skockana siđem u restoran hotela. Većina gostiju je ovdje i poprilična je gužva pa sam sjela na prvo slobodno mjesto uzimajući jelovnik u ruke. Gledam u spisak ispred sebe i odlučujem se za ribu. Treba mi nešto lagano kao i vino da malo smiri moje napete živce. Imam osjećaj da mi ne gine srčani udar ako ovako nastavim.
Osjetim poznatu jezu kroz tijelo i dlačice mi se na zadnjoj strani vrata podignu, osjećam i pogled na sebi, ali ne vidim onog ko mi to može da uradi. Toliko sam obuzeta tim muškarcem da zaboravljam na sve i stalno razmišljam o njemu. Znam da ne smijem ali ne mogu protiv sebe, zaljubljujem se i to prebrzo. Ne mogu to da kontrolišem i nakon nekoliko propalih veza opet mi se isto dešava. Nije me strah od vezivanja ali on je pogrešan i meni nepoznat.
Ne želim da se vezujem za nekog o kome ne znam ništa i koga sam slučajno srela ovdje. Konobar mi stavlja hranu i vino na sto, ali previše sam nervozna da bi stavila zalogaj u usta i pojela normalan obrok. Iščekivanje me ubija, odluka da li otići u njegovu sobu ili ne me razapinje i ne znam šta da radim. Pojela sam nekoliko zalogaja i popila sadržaj iz čaše.
Htjela sam da platim račun, ali mi je konobar rekao da je to riješio gospodin Kovačević. Ustuknula sam i pogledom prešla po prostoriji tražeći ga. Ali je bolje da to nisam uradila. Sjedeo je nekoliko stolova dalje sa dvije srednjovječne žene, jednom prelijepom djevojkom i starijim gospodinom. Očito su razgovarali o nečemu veoma važnom dok je on pažljivo slušao a djevojka smeđe kose se privijala uz njegovu ruku. Osjetila sam olakšanje kad je tu ruku sklonio sa sebe i kao da je znao da ga posmatram pogledao me. Izraz lica mu se promjenio u sekundi i postao je drugačiji, a žalac ljubomore u meni mi nije dao mira. Probadao me i pravio veliku zbrku. Ovo je trebala da bude samo zabava nekoliko noći u kojima ću da uživam. Nemam nikakvo pravo na ovaj osjećaj koji me prožima niti sam mu šta obećala niti je on meni.
Sva onako uznemirena napustim restoran i izađem iz hotela na svjež vazduh. Zaustavim prvi taksi i krenem da se vozim po gradu pokušavajući da zauzdam buru u sebi. Koji se vrag dešava??? Želim samo da ovo prestane i da zaboravim na sve što mi se desilo, ako je ikako moguće. Ali baš na sve. Posebno na gospodina Kovačević...
Taksista me već dva puta pitao gdje da me ostavi, ali sam mu samo rekla da vozi. Telefon sam ugasila i sad samo lutam onako bez cilja. Možda bi trebala da pozovem Lanu i da se nađem s njom, ona uvijek ima neko zanimljivo mjesto za posjetiti ili pokazati, a možda bi mogla i da se napijem. Bar trenutno da se opustim i zaboravim na sve.
Ipak je nazovem i taksisti objasnim gdje će da me odveze. Pitao me da li am dobro i samo sam kimnula glavom. Jesam i nisam, ali bit će bolje čim ovo sve prođe. On ima nekog... Da mi je samo znati u što sam ja mislila ranije??? Zgodan, lijep, bogat... Mogao je da izgovori trista laži, kako sam mogla da znam.
Promjenit ću hotel i iskoristiti odmor do kraja, neka slobodno odjebe...
Ulazim u lokal i Lana me privlači u stisak i vodi ka svom stolu. Vidim da su već svi polupijani i da je zabava u punom jeku. Plešemo uz taktove muzike i pijemo ni sama ne znam šta. U veoma kratkom roku sam bila baš pijana i jedva sam stajala na nogama. Potpetice su me ubijale i na kraju sam ih skinula penjući se na sto i povlačeći prijateljicu za sobom.
