Part 20

10.8K 555 11
                                    


- Na šta misliš idiote jedan? – tip preko puta ulice razgovara sam sa sobom dok besno korača prema svom skupom automobilu.

- Trebalo bi da prestanem da je pratim, devojka ima već dovoljno problema, ja joj sigurno trenutno nisam potreban u životu – besno udara u volan automobila, nakon čega pokreće auto.

Nakon opuštajuće vožnje stiže kući i ide pravo u teretanu, navlači rukavice i besno udara u džak.

Kad je ostao bez snage, namršteno se zaputi ka kupatilu. Dok se voda sliva niz njegovo telo kroz glavu mu prolazi njen lik. Njena duga prelepa svilena kosa koja miluje njenu zadnjicu ruga mu se, kao da govori "Pogledaj šta ja mogu", pita se kakav li je osećaj mrsiti tu kosu oko njegovih prstiju. Morao je da joj se obrati jer njene oči bile su pretužne, sve što je želeo jeste da je uteši. Delovala je suprotno od one devojke koju je posmatrao na sahrani, ali nekako je znao da to nije prava ona, to je bila njena maska, javna maska. Što je potvrdio i kada je progovorila, presekla ga je pogledom. Na čelu joj je pisalo "Odjebi", ali nije mogao njen glas ga je držao u mestu a tek njen osmeh . . . Bože, ništa umirujuće nije čuo poslednjih dvadeset godina.

- Daj prestani, koji ti je kurac – viče sam na sebe i gasi vodu. Nije trebalo da je pratim, definitivno nije trebalo, mada to i nije važno, nije me ni prepoznala, sigurno me se ni ne seća.

- Luka brate koji ti je đavo danas?

- Ja sam savim u redu, ona sponzoruša mi umalo nije nabila sise u lice – besno mu odgovara.

- Pa nije prvi put sa ti to se dešava i to definitivno nije razlog da je nazoveš "Napaljenom kokoškom".

- Mislio sam da nemaš problem sa mojim izražavanjem.

- Javno mesto je druga stvar, obećao si da ćeš da povedeš računa, zaista ne znam zašto se žene lepe za tebe kao da si neko šarmantno biće kad si u stvari kreten – obrusio mi je.

- Sva sreća što me boli uvo za tuđe mišljenje.

- Definitivno si ustao na levu nogu od jutros.

- Nisam ni spavao – cele noći sam razmišljao kako da zavedem anđela sa britkim jezikom, prelepim osmehom, zlatnim očima, zaobljenom zadnjicom, neverovatnom kosom i usnama od kojih mi se svaki put digne kad se setim kako izgledaju.

- Šta je sad smešno?

- Tebi ništa, vidimo se kasnije – ušao je u svoj auto i ostavio prijatelja bez objašnjenja.

- Treba mi usluga – smeđi tip ulazi u kancelariju bez kucanja.

- Koji ti je kurac jesi li čuo za kucanje?

- Želim da premestiš Milicu na neko drugo odeljenje – kaže ozbiljno na šta se Luka namršti.

- Milicu?

- Da onu crvenokosu, nova je.

- Zašto? Mislio sam da je jako dobra u svom poslu – Milica mora ostati da radi za njega, o tome neće biti rasprave.

- Ne žalim se na njen posao, žalim se na nju – ozbiljan je.

- Ne razumem.

- Ja sam veren, a seksi crvenokosa koja radi u kancelariji do moje mi testira živce koji svcakog dana sve više i više popštaju.

- Znači o tome se radi. Nije da sam oduševljen tvojom verenicom, mislim da ti možeš i bolje ali premestiću je.

- Hvala ti, da je pošaljem ovamo?

Proračunato zaveden 🔚Nơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ