Cottage

940 58 1
                                    

"Što kog vraga radiš ovdje?" Harry se snažno zaderao dok mi je prilazio. Trgnuo mi je knjigu iz ruku te je brzo postavio na policu. Ovaj put nije bilo ni traga osmjehu i moglo se jasno uočiti da je ozbiljan. Ni ja ne volim kada mi neko pregleda po stvarima, ali jedna stvar mi ne izlazi iz glave. Zašto se toliko naljutio zbog jedne knjige? Kroz glavu mi je prošao onaj papirić sa imenima mojih roditelja koji je pokušavao dodatno da me zbuni. Pitanja bez odgovora su se slagala na gomilu, tako da bi za par dana mogla naslagati Mont Everest .

Iz mojih misli trgnuo me dečko kovrdžave kose i prijekog pogleda. Pa da, nisam mu odgovorila na pitanje. "Samo sam željela pogledati knjige koje imaš." Izgovarala sam tiho sa malom dozom straha. Osjećala sam se kao neki tajni agent uhvaćen u praćenu ili preturanju nečijih stvari. 

"I zašto si baš uzela ovu knjigu?" Njegov glas je i dalje grub i hrapav, a pogled namršten. "Zapala mi je za pogled, što je toliko strašno Harry?" Na moje riječi on je napravio neki nedefinisan pogled te mi okrenuo leđa. Odmahnuo je glavom i prošao rukom kroz kosu. 

Nisam znala što da radim više, pa sam odlučila otići kući. Došla sam do vrata i otvorila ih sa željom da odem što prije odavde, jer sam imala užasan osjećaj da sam nepotrebna. "Gdje ćeš?" Zaustavila me Harry-eva ruka koja je nježno uhvatila moju. Mojim tjelom prošli su neki čudni trnci, a leptirići u stomaku su kolo vodili. Pokušavala sam nabaciti nedefinisan pogled na licu kao što on umije, i uspjelo mi je. "Idem kući, očito sam višak." Odgovorila sam grubo te otrgnula svoju ruku iz njegove. 

"Nije istina, čekaj" Rekao je te me prekinuo obmotavajući ruke oko mog struka. Pokušala sam da se istrgnem, ali je bio znatno viši od mene. "Molim te, ne ostavljaj me" Još jače me obgrlio rukama i spustio glavu na moje rame. 

"Da li ona knjiga ima veze sa nečim iz tvoje prošlosti?" Znatiželja bila brža od misli, ispalila sam riječi ko iz topa. "Na neki način." Harry je tiho rekao i ovaj put je bio on taj koji je šapćao. 

Idalje nisam saznala ništa. Htjela sam da pomenem onaj papir sa imenima mojih roditelja, ali sam se zaustavila jer sam se bojala Harry-eve reakcije. Što god da je radio možda ima nekakve veze sa mojim roditeljima. Uzdahnula sam i okrenula se. Ugledala sam Harry-a koji je imao umoran pogled. Sjetila sam se da ga nije bilo jutros u krevetu, ko zna kad je ustao. 

"Umoran si, trebao bi odspavati." On se blago osmjehnuo te stavio ruku na moj obraz. "Drago mi je što brineš za mene ljepotice, ali moram da treniram." Rekao je te zažmurio. "Treniraš, šta?" Pokušala sam da nastavim njegovu rečenicu. 

"Imam jako važan meč večeras i moram se pripremiti." Na njegove riječi sam ostala zbunjena. Imam osjećaj da mi je vilica dosegnula pod (ne bukvalno -.-). Opet će da se bije i da bude u modrice? Moram pokušati da ga odgovorim od te ideje. 

"Harry boks je opasan, to nije dobra ideja" Mogla sam primjetiti mrštenje njegovih obrva. Užasno je tvrdoglav i sumnjam da će me poslušati. "Chloe to je ono što volim da radim i u čemu vidim sebe i ne pokušavaj da me odgovoriš!" Rekao je dok se odmakao od mene i uperio prst u mene. "Možeš opako da nastradaš.." Nastavila sam. "Što je svima vama? Pustite me da radim što želim i ne pravite se da vas je briga za mene!" Udrario je jako šakom od zid i vidjela sam blago crvenilo koje je ostavilo trag na Harry-evoj ruci. 

"Nemoj to da pričaš Harry. Ne znam za ostale ali znam da je mene briga!" I ja sam se takođe drala dok sam pokušavala da zadržim suze. Užasno me nerviralo njegovo ponašanje i mjenjanje osjećanja. Bude nasmijan, veseo i odjednom se pojavi njegova tamna strana. Ali, ne mogu mu zamjerati, jer se uvijek sjetim bakinih riječi 'Ljudi jako sliče mjesecu, imaju tamnu i svjetlu stranu baš kao i on' 

Prišla sam Harry-u, zatim svoju ruku spustila na njegova leđa blago mazeći ga u pokušaju da ga smirim. "Nisam htjeo vikati na tebe i uplašiti te sam nemoj otići od mene." Rekao je dok je pao na koljenja i svoje ruke obmotao čvrsto oko mog struka. Sad mu je glava bila pritisnuta uz moj stomak, a njegove kovrdže su me nježno zagolicale. Bio je teško gledati ga ovakvog. Osjećao je užasnu grižnju savjesti i to je bila velika suprotnost od onog dak Harry-a. 

"Harry, uredu je, ustani" Rekla sam i povukla ga gore dok je ustajao. Isprepletao je prste sa mojima i polako ih stiskao. Pogled mi je pao na njegove punašne usne koje je oblizao jezikom. Imam ogromnu želju da ga poljubim i da osjetim ukus njegovih usana. Kao da mi je pročitao misli, pogledao je u moje usne i još jednom oblizao svoje. Bili smo dosta blizu tako da je njegov jezik glago okrznuo moju usnu na što se on nasmijao. Još više mi se približio te svoje usne spustio na moje. Zagrizla sam njegovu donju usnicu i počela da je sisam, a Harry je ispustio neki nedefinisan zvuk. 

"Ljepotice, ne znaš što mi radiš" Duboko je disao dok se polako odmicao od mene kako bi me pogledao u oči. Pocrvenjela sam i spustila glavu. Prstima je uhvatio kraj moje brade te mi podigao glavu. "Ne trebaš da se stidiš kad si pored mene Chloe" Rekao je i dozvolio rupicama da se ucrtaju u njegove obraze.

"Molim te otkaži borbu večeras, molim te" Rekla sam i pogledala ga tužnom facom. "Ako ne želiš otkazati barem je odloži" Dodala sam i uzdahnula. Harry je ovaj put imao osmjeh na licu i nije bio ljut, zato mi se činilo lakše da pokušam da ga odgovorim. 

"Odložiću borbu, pod jednim uslovom." Nakrivio je glavu i čekao moj odgovor. "Što je uslov Harry?" Blago sam namrštila obrve kako bi izgledala ozbiljna, ali mi se odmah stvorila slika sebe i prasnula sam u smijeh. Harryu nije bio jasan razlog mog silnog smijanja.

"Želim da provedeš par dana samnom" Rekao je brzo i pogledao u pod. Ovaj put je bio nervozan i bilo mi je čudno jer sam obično bila ja ta koja je nervozna kad priča. Ostala sam zatečenja zbog njegovih riječi. Ne shvatam zašto mi je uopće tražio to, nekako je glupo. 

"I?" Rekao je dok je grickao usnu. Pogledala sam prema njemu i htjela da mu što prije odgovrim, ali ni sama nisam bila sigurna što bi rekla. Možda da pristanem, nemam što za izgubiti, zar ne? Klimnula sam glavom. "Pristaješ?" Još uvijek nije bio dovoljno siguran u moj odgovor. "Da, i glup ti je uslov." "O ne, nimalo nije." Uhvatio je moju ruku i počeo da me vuče do hodnika. "Gde idemo?" Pokušavala sam da uskladim korak sa njegovim, ali je bilo nemoguće jer je imao tako velike noge. "Vidjećeš." Još jedan nepotpun odgovor sa njegove strane.

.

Vozili smo se skoro sat vremena i došli do neke šume. Od kako sam bila oteta, šume mi nisu najdraža destinacija. Auto se zaustavilo u blizini neke rijeke. "Š-što radimo o-ovdje?" Glas mi je bio ispunjen strahom i to je bio uzrok mog mucanja. Harry se osmjehnuo i uhvatio moju ruku. "Opusti se ljepotice, ovdje smo da bi se odmorili." Rekao je a ja sam bolje pogledala šumu. Bila je puna visokih drveća koja su branila probijanje sunčevih zraka i pravila hlad. Izašli smo i počeli da silazimo niz stepenice koje su se nalazile sa Harry-eve strane auta. "Gdje idemo?" Opet sam nesigurno upitala. Harry me okrenuo i pokazao mi rukom u jednu drvenu kolibu koja se nalazila uz rijeku. Klimnula sam glavom te smo nastavili da se spuštamo niz stepenice. 

Gledala sam mirnu rijeku i odsjaj sunca u njoj dok je Harry otključavao vrata od kolibe. Povukao me za ruku te smo ušli unutra. Začuli smo korake i zaustavili se. 

"Imamo društvance." Rekao je.....

____________________________________________

Heeeej. Evo nastavak. Malo je duži i nadam se da vam se sviđa. Nastavak će najvjerovatnije u ponedeljak, ako budem mogla da napišem ranije javiću vam. Hvala svima koji čitaju.

Pritisnite VOTE jer je vama to sekund, a ja pišem par sati :) x

DARK ANGEL // Harry StylesWhere stories live. Discover now