/#1/ Zasluženi OPROST - prva knjiga Serijala OPROST

[PRVI DIO] // Poglavlje 20 // - Volim te!!!

Drake's POV

Čovjekov život je čudna i gotovo uvijek neočekivana priča, sa vrlo zanimljivim događajima, koji tek čekaju da budu ispričani. Ko ne bi volio znati što ga čeka u budućnosti ? Nisam siguran da znam da postoji takav čovjek. Svaki segment mog života se vrtio oko razumnih odluka. Barem je tako bilo prije. Mislio sam da će oduvijek tako biti. Ali, postoji presudan trenutak u čovjekovom životu koji je vrlo bitan i koga je vrlo lako opisati. To je onaj trenutak kada se pojavi osoba koja upotpuni vaše postojanje, vaš duh. Sve ono šo vas čini čovjekom. Tad, u tom trenutku, čovjek shvati svrhu svog postojanja. Zapravo je vrlo jednostavno. Sve ono za što ste se borili, sve ono što ste postigli postane zanemarivo, bez postojanja osobe zbog koje vi postojite.

Ja sam, upravo, u tom trenutku gledao u pristiglu Elisabeth, dok mi je oluja misli prolazila kroz glavu. I odjednom je sve dobilo smisao. Sve je bilo na mjestu.

Stajala je na ulaznim vratima vrlo sigurna. Mogao sam u njenim očima pročitati tu sigurnost. Njene oči su mi uvijek odavale sve što se nalazilo unutar nje. Sva njena osjećanja.

Sva ona panika i strah, koji su me gušili su nestali, pluća su mi se napunila srećom i široko sam udahnuo pobjednički vazduh. Bilo je prekrasno konačno imati svoju ženu pored sebe. Nisam mogao izdržati, prišao sam joj i privukao je snažno u duboki zagrljaj. Duboko sam udisao miris njene kose, osjećajući je pored sebe, vrlo svjesno.

Odmakao sam se i pogledao je.

„Moramo razgovarati.", bilo je sve što sam rekao.

Klimajući glavom, složila se i krenula u pravcu svoje sobe. Pogledao sam Damona i nijemo mu poručio da se ne poubija sa Harvey dok se ne vratim.

***

Činila mi se previše mirnom. Previše odsutnom. Ali nisam mario za to. Čim je zatvorila vrata, privukao sam je sebi, uživajući u toplini njenog tijela. Konačno je bila tu. Izustio sam tihu molitvu i zahvalu, i duboko udahnuo njen opojni miris.

Odvojio sam ju od sebe na trenutak i uživao u prizoru. Ona mi je bila sve. Nisam to shvatao do sad. Zapravo, ne znam ni odakle mi je došla ta pomisao, ali izazavala je ugodan osjećaj koji je poharao mojih tijelom. Osjećao sam se previše dobro. Pustila me da ju gledam. U očima je imala onaj pogled koji je vrlo jasno govorio da zna svaku moju misao. Nasmijao sam se. Znala me. Poznavala. Bila je stvorena za mene.

„Volim te.", izgovorio sam.

***

Elisabeth's POV

Sve se vrtilo oko te dvije proste riječi. Jedini čovjek kojeg sam mislila zadržati za sebe, ih je izgovorio. I tad, baš u tom trenutku, znala sam da je kraj. Njegov i moj. Naš. Mogla sam osjetiti suzu koja se bez ikakvog upozorenja otisla niz obraz. Drake ju je obrisao svojim palcem i prislonio svoj dlan uz moje lice, okrenuvši mi glavu prema njemu.

„Elisabeth, ja te volim.", rekao je iskreno. „Jutros sam gotovo umro od brige kad se nisi javila na telefon. Gdje ti je telefon?", objašnjavao je i pitao.

Pored svega što se desilo i što će se desiti, trebala sam mnogo stvari razlučiti. Imala sam vrlo važne stvari o kojima sam morala misliti. Drake je definitivno postao odavno jedna od glavnih stvari koje nisu napuštale moje misli, ali u ovoj situaciji u kojoj se trenutno nalazim on mi je predstavljao samo smetnju. Morala sam ga podhitno maknuti dalje od Eliyaha, jer sve što je imalo ikakve veze sa mnom, moglo bi postati Eliyahova meta. A posljednje što sam željela je da Drake to bude. Pored bake i Kaala, ne bih mogla podnijeti da Eliyhah naudi i Drakeu. Morala sam ga osigurati pa makar to značilo i moju propast.