/#1/ Zasluženi OPROST - prva knjiga Serijala OPROST

[PRVI DIO] // Poglavlje 18 // - Nema potrebe za tim!

A drugi su umjesto nas, već davno donijeli odluke.

Drake's POV

Postoje trenuci u čovjekovom životu kada ima priliku da učini sve što mu duša poželi. Eh, upravo jedan od tih trenutaka je bio ovaj. Imao sam osjećaj kao da plutam najmanje deset metara iznad zemlje. Činilo mi se da letim. I imao sa ludi osjećaj da mogu sve, da mi je sve na dohvat ruke.

Razgledao sam oko sebe, vidjevši maglovito plavetnilo koje me obavijalo. Osvrtao sam se lijevo-desno, gledajući u čudu gdje se nalazim. Kao da sam se zatekao u jebenom snu.

Pokušao sam se sjetiti svega što se desilo prije, ali mi nije uspijevalo. Čvrsto sam sklopio oči i pomislio sam na majku, a ona se odjednom stvorila ispred mene. Vidio sam prizor kako se kreće po kuhinji, pripremajući mi najdraži čokoladni puding. A onda sam vidio sebe, kao malog dječaka koji joj se neprestano vrtio oko nogu.

„Majko...", izustio sam tiho.

Ona se okrenula, kao da traži onoga ko ju je dozvao. Vidio sam promjenu na njenom licu. Vjerovatno je pomislila na oca. Onda je otresla glavom i vratila se pravljenju moje omiljene poslastice. Dok se gledao majku koja je tihi pjevušila, u sobu su uletjeli Damon i sićušna Della, koja je pokušavala pobjeći od svog starijeg brata. Jebote, sve je bilo tako realistično da sam se naježio.

„Djeco, prestanite. Hajde, zauzmite mjesta, puding će uskoro biti gotov.", rekla je ne okrećući se.

Mali 'ja' sam prišao Delli i zaštitio je svojim tijelom od Damona.

„Ostavi princezu na miru, zloćo. Ako joj se izvineš, dobićeš porciju više.", rekao sam hrabro.

Damon je stidljivo pogledao Dellu, izvinuo se, dok ga je ona gledala plačnim pogledom.

„Oprosti princezice, ali stvarno si postala nevaljala. Vrati mi moju praćku.", rekao je.

Ona je pogledala mene i snuždeno mu pružila praćku koju je skrivala iza leđa. Tad se oglasila majka.

„Hajde, djeco moja, spremno je.", rekla je postavljajući na sto porcije u koje smo s oduševljenjem gledali.

Dok smo jeli, ona je sjedila i gledala svoju malu djecu kako uživaju u poslasticama koje im je napravila. Gledajući nas tako male za stolom gotovo da su mi pošle suze na oči. Zašto se prije nisam mogao sjetiti ovakvih trenutaka koje smo proživljavali. Nisam znao. Nisam imao pojma. Ali, vidjevši ih sad, nekako su mi zagrijali srce svom toplinom kojom smo zračili.

„Majko, gdje je ona slika ?", pitao sam majku.

Namrštio sam se, gledajući malog klinca crnih očiju. Slika ? Kakva slika ? Vidio sam još jednu promjenu na majčinom licu. Ovaj put je njeno mladoliko lice krasio predivan osmijeh. Približila se meni i pomilovala me po kosi.

„Ti si baš zapeo za tu sliku, aa? Sad ću je donijeti.", rekla je i ustala.

Damon me pogledao.

„Veliki brate, ala si zapeo sa tom slikom.", rekao je sladeći se majčinom poslasticom.

„I ja volim gledati tu sliku. Prelijepa je. Braco, možemo li zajedno gledati sliku?", oglasila se Della.

Majka se vratila sa papirnim paketom koji je držala u ruci. To je bio već prazni paketić koji je sadržavao prašak za puding. Glatki papir je bio smeđe boje i sprijeda je sadržavao sliku nasmijane žene koja je držala pripremljen puding u svojim rukama. Namrštio sam se. Gledao sam kako se izraz lica minijaturnog mene mijenja kada mi je majka pružila taj paket u ruke. Približio sam se bliže i pogledao u sliku koju je mališa držao u rukama.