/#1/ Zasluženi OPROST - prva knjiga Serijala OPROST

[PRVI DIO] // Poglavlje 14 // - Sve si mi uzela!

"Želim nekog ko osim sebe, nema ništa da mi ponudi."

Elisabeth's POV

Mogla sam osjetiti toplinu na svom licu. Zapravo, cijelim svojim tijelom sam mogla osjetiti toplinu koja me obavijala. Mogla bih reći da sam gotovo izgarala zbog nje. Unutar i vani.

Natjerala sam se otvoriti oči i prvo što sam ugledala bila je gusta crna zamršena kosa koja je strčila u svim mogućim pravcima. Par puta sam trepnula i otvorila šire svoje oči. Onda sam razmotrila svoju poziciju. Podigla sam glavu tek malo, da ne bih probudila onog koji me prikovao svojim tijelom.

Pogledom sam prešla niz njegovo tijelo i zatvorila čvrsto oči. Kvragu. Nasmijala sam se zločasto. Mogla bih reći da je ovo bio jedan onih trenutaka kad se vjerovatno pitate da li je ovaj trenutak kada proživljavate san. Ili pak želite da pobjegnete glavom bez obrzira.

Iskrena da budem, ja sam se bojala uopšte pomisliti na to da je bio san. Tako živo upamćena i proživljena noć ne može, nikako, da bude ni blizu sna. Auh. Privila sam se bliže uz njegovo tijelo i on mi je odgovorio tako što me je još jače stegao.

I samo tako sjećanje na prošlu noć je oživjelo.

---

„Izgleda da ćemo se ipak poševiti, Mc Landon !", izgovorila sam u polušali. A onda me je on pogledao tako umiljato da sam mislila da ću se bukvalno istopiti pod njim. Gledao je tako oprezno i odlučno u moje oči. Osjećala sam se u potpunosti golom pod tim njegovim vatrenim pogledom. Pobogu, uvijek bih htjela da me tako gleda. Približio mi se bliže i tiho prošaputao riječi koje su me paralizirale u sekundi.

„Izgleda da je tako, ljubavi moja.", rekao je prepustivši se dubokom poljupcu.

Kvragu. Te njegove riječi su me prestravile. Nije li bilo prerano za tako nešto. Hmm ?

Ali nisam se dala omesti. Ne u ovom trenutku. Ne kada je vatra frcala na sve strane.

Prepustila sam se Drakeovom požudnom poljupcu i uživala. Nismo marili ni za koga. Nije postojalo vrijeme. Postojali smo nas dvoje i ovaj trenutak u koga smo udahnuli vječnost.

Njegova prijatna težina na mom tijelu je tjerala krevet da se pobuni. Čula se iznenadna škripa. On je podigao svoju glavu, odvojivši usne od mojih. Gledao je oko nas. Onda je ponovo pogledao u mene, upitnim izrazom.

„Nisam siguran da će ovo izdržati ono što će uslijediti..." rekao je s predomišljanjem. Kvragu. Prevrnula sam očima i povukla ga dole, potičući ga da nastavi gdje je stao. Bože, čovjek je jednostavno bio previše opterećen stvarima koje nisu bile bitne u ovom trenutku.

Spojivši ponovo usne sa mojim, ispustio je muk koji je značio i slaganje i predaju. Ponovo sam prste uposlila u njegovoj kosi, dok su se naši poljupci smjenjivali. Kvragu, čovjek je imao tako grešna i tako slasna usta da sam poželjela da me proguta.

Prešao je svojim snažnim rukama preko mog tijela i raširio moje noge, smjestivši se između. Obavila sam ih čvršće oko njega i privukla ga bliže. Spustio je svoje čelo na moje.

„Pobogu, Elisabeth, ubićeš me.", rekao je strasnim glasom.

Prešla sam rukama niže, preko njegovog stomaka i stala na traci njegovih bokserica. Pogledala sam ga u oči.

„Ako ne požuriš, stvarno ću te ozljediti.", rekla sam zadihanim glasom, ali s osmijehom na usnama.

On se pridigao i prebacio plahte preko nas i izolovao nas od svijeta. Mogla sam osjetiti njegov osmijeh, dok je spuštao usne na pregib mog vrata. I samo tako sam se prepustila njemu.