Akademija gospođice Smithson za nadarene mlade

Poglavlje 44: Ja sam ih sve ubila

Kao da su se sve kante ledene vode odjednom preokrenule iznad moje glave. Kao da me je netko bacio u dubok procjep između dvije stijene, i padala sam, padala, propadajući u ništavilo... Tako sam se osjećala dok je nekako dotjerano miran pogled gospođice Smithson ležao na meni i Michaelu.

-Hajde- potaknula nas je- smjestite se. Ne želite se ne smjestiti, vjerujte mi.

Pogledala sam Michaela. On je kimnuo. Time smo sklopili nijemi dogovor oko toga da je najbolje ne riskirati te smo prišli stolu i oprezno zauzeli dva stolca nešto dalje od ravnateljičinog prijestolja.

Ona je, međutim, spustila svoju porculansku šalicu na tanjurić što je mirovao na površini stola i pogledala nas.

-Zar ste stvarno mislili da me možete tako lako nasamariti?- upitala je, a glas joj je plesao po svim nijansama prijekornog.

Šutjela sam. Nisam znala što reći. No Michael se, srećom, dosjetio:

-Kako ste saznali da dolazimo?

-Od gospođice James i gospodina Ghetlera- odgovorila je Smithsonica.- Bili su stvarno pametni. Nisu se dali tako lako nagovoriti na suradnju, ili, bolje rečeno, iskorištavanje.

Ponovno hladna voda, ponovno pad. U razumu mi se sve posložilo: to su bili Olivia i Joyce. Nisu se predomislili kada su se vratili onoga dana nakon bijega- otišli su Akademiju, dogovorili se s ravnateljicom i tek se onda vratili nama. Jacoba Hipwella su također ubili oni: Olivia je ušla kroz vrata i upucala ga, Joyce je bio suradnik koji je skinuo poklopac s prozora. Učinili su to u dogovoru s Jacobom koji je znao da ne bi morao ništa priznavati Anti-imperijalistima kad bi bio mrtav, nema sumnje.

Kao da ih je svojim riječima dozvala, vrata ureda su se otvorila te su u ured ušetali Olivia James i Joyce Ghetler, oboje još uvijek u uniformi akademske posluge, ali ponosni i zadovoljni. Bez ijedne riječi, sjeli su za stol nasuprot Michaelu i meni.

-Olivia- prosiktala sam, bez snage reći išta više.

-Da, Jannat- odjedanput, preda mnom je opet bila ona stara Olivia, Olivia kakvu sam upoznala, napuhana širiteljica glasina i izdajnica.- To sam ja. Dobro sam ti isprala mozak kod onoga s Hipwellom, zar ne?

Stisnula sam šake. Htjela sam se ustati, potčati prema njoj, početi je gušiti ili je samo udariti šakom nasred lica, no nisam učinila ništa od toga. Bijes me je paralizirao.

-Mogli biste što pokupiti od njih, ne bi vam naškodilo- preporučila je ravnateljica podrugljivo se smiješeći.

Da si nekako odvratim misli i napokon saznam istinu, rekla sam:

-Pa dobro, mogli bismo, ali nećemo, to je zatvoren slučaj. Nego, recite nam: u čemu je bio smisao svega... Onoga? One mašinerije u podrumu, Eileenina ubojstva? Ionako ćete nas ubiti ili izručiti policiji, više nemamo što izgubiti ni kome ispričati.

-Dobro. Reći ću vam- rekla je ravnateljica ustajući se sa stolca.- Ali samo zato što je to mogao biti vaš trijumf. I ne samo vaš, gospođice Elgort, već i vaših prijatelja.

Polako je kružila oko stola dok je govorila. Zatim je napravila teatralnu stanku, kako u govoru tako i u kretanju te, okrenuvši se prema nama, izjavila:

-Želite znati koji je smisao? E pa, nema ga. Ni u mašineriji u podrumu, ni u smrti one djevojčice. Ni u čemu od ovoga što se dogodilo ni što se još trebalo dogoditi. Ova ustanova, Akademija gospođice Smithson za nadarene mlade, je osmišljena kako bi skupljala genijalce sa svih krajeva Ujedinjenoga Kraljevstva i pretvarala ih u vojsku koja će našoj zemlji pomoći da u budućnosti bude još moćnija nego što je sada. Mašinerija, kao i smrt Eileen Ramsay zbog toga što je tobože saznala više nego što je trebala, bi trebali potaknuti akademijalce da istražuju, da tjeraju svoje moćne umove do krajnjih granica. Neki su od njih, među kojima ste bili i vas dvoje, to i učinili. Znali smo što radite, promatrali svaki vaš korak u istraživanju, bili u tijeku svega i pretvarali se kao da nemamo pojma. Zato je ona čajanka i bila organizirana: htjela sam otvoreno popričati sa svim akademijalcima koji su se prihvatili istraživanja. Namjerno sam ostavila onu shemu na stolu. Ja sam poslala Jacoba Hipwella onoga dana kako bi vas mogao potaknuti i snimiti vaše reakcije svojim fotografskim lećama. Unajmila sam vašega brata, gospođice Elgort, kako bi igrao jednu od najuočljivijih uloga. Prvo je sve išlo kao podmazano, no onda su se kod vašega brata počeli buditi nježni obiteljski osjećaji prema vama te vam je odlučio reći sve kako stoji. Morali smo ga eliminirati. Mislila sam da će nam njegova smrt predstavljati problem jer to nije bilo u zamišljenom scenariju, no na kraju smo to uspjeli pretvoriti u još jednu granu istraživanja.