Oslobođena svjetlost Nur-Sejla Zvijer & Meri*ZAVRŠENA*3

16.

Danas sam slobodna da vam sto vise poglavlja dam :)

Završen je SFF (konačno) :) i sada možemo da se družimo ...

Idemo dalje !

***************************************

Jedan je tata

*NUR*

Lomim se pred sestrom, dok mi nijemo rukama gladi kosu. Šutke mi daje svoju podršku, koju mi je pružila i proteklih godina, iako nije imala pojma zbog čega sam znala plakati svake godine na isti datum cijelu noć. Plakala sam jednom godišnje, zalijevajući dan kada me je ostavio i zato ne želim da imam još jedan datum koji će me podsjećati na njegov odlazak. Rukama prekrijem lice i puštam glas iz sebe.

Plačem, jecam, ridam, tresem se i ubjeđujem se da je sve ovo bespotrebno, da će se Dino vratiti i u srcu osjećam da je govorio istinu, ali ipak ne mogu da se otmem dojmu da me ipak nije pozvao sa sobom. Obećao je da će se vratiti, a ja ipak plačem u Nelinom krilu.

Koliko je meni godina? Moram se sabrati. Mentalno se bodrim kako ne bih poludjela.

Ok. Tuširanje! Ne. Kupka je bolja, a onda ću da jedem i legnem spavati, nisam ni na posao otišla, jednostavno danas nisam sposobna da se nosim sasvijetom. Uspravim se i sjednem pored Nele, dišem prijeko potreban zrak, pa spustim glavu na sekino rame i sklopim čvrsto oči.

Nakon što je mene dovezao kući, a molio me je da ostanem u njegovom stanu ipak sam došla kući, insistirala sam da budem u svom stanu. Bolje je tako, stisnula sam zube i nazvala klinički sa izgovorom da sam bolesna.

Mislim da nisam puno ni slagala. Bolesna sam od ljubavi, tuge, razočarenja...

Plan o kupki i hrani pada u vodu, ne pomjeram se i dalje nepomično se oslanjam na Nelino rame, samo što sad suze tiho kapaju. Pitam se je li ovo pms pa ovako reagujem? Dino ničim nije dao naslutiti da se neće vratiti, pa se mentalno ošamarim što cmizdrim kao ostavljena djevojka. Ustanem naglo, bukvalno skačem i Nelu sam usput uspjela udariti u bradu na šta ona iznenađeno cikne.

„Gotovo je sa cmoljenjem." viknem „Šta je tu je. Ima rok od deset dana." klimam glavom, dok gledam šokirano lice moje sestre. „Ni dana više! Do tada moram odgovoriti kolektivu iz Francuske i to će mi biti rok." upirem prstom u Nelu, kao da je Dino ispred mene, a i sama se bojim. „Ne mogu se opet pretvoriti u ljušturu." tiho završim i trljam rukom svoj vrat, osjećajući da me emocije guše.

„Dobro sekice." Nela me smiruje, „Hajd jedno po jedno." ustaje i staje ispred mene, a omahnem glavom, pa zatim i klimnem.

„Znam, znam, ali mi treba plan!" umorno povičem „Razrađen plan, urezan u mozak inače ću opet se rasprsnuti." gledam je nijemo moleći da shvati šta pričam „Deset dana i to je to."

Nela se ne pomjera, dok me posmatra suženih očiju „Ako se volite, ne treba vam ovo biti prepreka."

Gledam u nju zapanjeno, bez treptanja i jedva promucam „Ovo nam ne treba biti prepreka?" Udahnem jako, snažno, zrak mi kola organizmom i onda sa hinjenom smirenošću joj kažem „Prepreka je bila ovih deset godina!"

I dalje se ne obazirući na moju očiglednu uznemirenost, nastavlja kao i uvijek po svom, „Ali se vratio! Bili ste skupa. Bila si sretna." zgrabi me za ramena „Misliš da ti se nije u glasu osjetilo svaki put kada pričamo da praktično cvrkućeš?" nasmiješi mi se iskrenim osmijehom „Volite se i to je najvažnije!"