Oslobođena svjetlost Nur-Sejla Zvijer & Meri*ZAVRŠENA*3

11.

Mi se volimo?

Vožnja do Dininog stana na Čengić Vili protekla je u užasnoj tišini, misli su mi se rojile glavom tjerajući mi strah u kosti. Naša istina je otkrivena. Ljudi se boje da njihove laži ne isplivaju na površinu, a ja i Dino skrivali smo istinu, a sada je ta istina pogodila mog tatu.

Moj dobri tatica, pomislim i zagledam se u Dinin profil dok parkira auto ispred svog ulaza. Toplina i ljubav koju sam godinama osjećala konačno slobodno kola mojim venama, a suze u očima u bujicama slijevaju se na novo. Njegov zabrinuti pogled uhvati moj i on automatski se okrene prema meni brišući moje slane potoke, naginjući me prema sebi. Osjećam se tako prljavo, tako pokvareno, drhtim sva, na rubu sam suza.

Ne mogu da vjerujem da nas je tata onako uhvatio dok smo se ljubakali na parkingu. Fuj! Kako sam izgubila kontrolu? Deset godina šta radim je da se kontrolišem i samo malo Dine i sve pada u vodu. Pokušavam sabrati misli i odlučiti šta dalje. Nastojim poredati stvari, a samo osjećam da sam lagala i izdala voljene. Zašto? Zbog čovjeka koji me već jednom napustio, zbog njega sam bolovala godinama, bježala od svojih emocija. Ostavio me! Nakon čitave vječnosti konačno se pokrenemo i uputimo prema njegovom stanu. Čim smo stupili u stan ukopala sam se na sredini ogromne prostorije koju su nazivali dnevnim boravkom. Pustim Dininu ruku i uhvatim pogledom kako odlazi u kuhinju, prije toga ljubeći me u obraz. Osjetim ga pored sebe kako mi prilazi, vraćajući se, uzima za ruku i odvodi u njegovu staru sobu, čim uđemo unutra pronalazim svoj glas.

"Dino...", započnem slabašnim drhtavim glasom.

"Začepi! Samo jebeno začepi!", drekne na mene. Šokirano ga pogledam i vidim da se i on bori sa svojim emocijama, vidim mu tugu i bol na licu. "Znam šta hoćeš da kažeš. Ništa od te priče! Čuješ li me?! Ništa! Ovo se pokrenulo i neće stati! JA neću stati! Nemoj mi samo ti pokušati prodavati priču da smo pogriješili, neću to da slušam." unese mi se u facu skoro me dotiče usnama. "E sad se skuliraj, a ja odo nam srediti kakvu klopu, umirem od gladi." naceri se i izađe iz sobe.

Zbunjeno gledam za njim i mislim se koji si ti posesivni ljubomorni seronja! Šovinista! Babijev i tatin sin! Ide okolo i naređuje.

Ne znam koliko dugo sam tako sjedila, totalno bespomoćna i obamrla. Sva sam otupila, izgrizli su me i krivnja i bijes zbog ove situacije. Nikad se neću prestati pitati zašto mi? Zašto se baš nama ovo sve moralo desiti? Volim ga da boli od te ljubavi, nikad nitko me osim njega nije ni poljubioniti sam ikad pogledala drugog muškarca kako njega gledam, pa ipak se preispitujem zbog svega. Glupa nada! Glupo možda!

Stan je nekada bio pun dječjeg smijeha kojim je odzvanjao i tad se prisjetim kao juče da je bilo, kada sam prvi put nakon što je Dino otišao u Ameriku, došla na ručak na kojem njega nije bilo. Po prvi put u životu osjetila sam koliko prazna nakon njega sam ostala. Zažmirim i ne okrećem se prema vratima, jer u mom umu urezan je svaki ćošak ovog stana.

Naježim se od samog sjećanja te večeri kako sam buljila u praznu stolicu preko puta mene, u daljini odzvanjao je zveket pribora za jelo i glasovi Dinine braće skupa sa mojoj sestrom. Svi su živjeli oko mene, samo sam ja umirala pred njima, a da to nisu ni znali. Zakopala sam tada sve ono što je on volio, zakopala sam djevojku koju je ljubio, sa kojom je spavao, nekako mislim da ju je odnio sa sobom, ali sam stvorila kopiju. Istu na oči, ali praznu iznutra sve do večeras, kada sam se probudila iz mrtvila u koje sam se sama umotala.

Jednom rukom protrljam svoj vrat i odjednom imam osjećaj kao da ću se ugušiti, jer stan je večeras tih i prazan kao i ja godinama unazad. Said i Lajla kupili su vilu i odselili se par godina ranije, ali ja od te večeri nisam bila ovdje i čitava prošlost lupi me izbijajući mi kompletan zrak iz tijela, ježila moju kožu. Iz misli me prenuo Dino, sjedajući pored mene i čušnvši me u rame