Oslobođena svjetlost Nur-Sejla Zvijer & Meri*ZAVRŠENA*3

12.

Cvijeće

Moja malena jutros je morala na posao, a nije htjela da ide u onoj istoj haljini od sinoć. Zato sada sjedimo parkirani iza nekog starog kombija ispred tatine zgrade i čekamo da svi napuste stan. Nela, njena sestra javila joj je da će tata u teretanu, a Lammija će Larsa odvesti u školu.

Kada smo ih ispratili pogledima kako napuštaju zgradu, baš kako je i Nela unaprijed nas obavijestila, izvukli smo se iz auta i kao bjegunci od zakona uletjeli unutra. Moja malena živjela je na istoj adresi kao i prije, samo ne u tatinom stanu. Tata je bio dovoljno namazan kada joj je kupio stan sprat iznad njegovog kako bi je držao na oku.

Sjedim na naslonu njenog modernog ugla i posmatram je kako trčkara iz sobe prema kupatilu i nazad.

"Kasnim Dino!" paničari po stanu, dok se češlja i veže kosu u rep, skakuće na jednoj nozi u pokušaju da navuče farmerke i dahće od zadihanosti. Prizor nje tako užurbane, dok obavlja nekoliko stvari u isto vrijeme, me izuzetno zabavlja.

"Vozit ću najbrže, nećeš puno kasniti." smijem se prekriženih ruku na prsima, dok mi grudi narastaju kao kvasac od spoznaje da je moja. Bila je moja, sada je moja i biće zauvijek moja. Samo moja budalica.

Zvono na vratima oboje nas natjera da se zgledamo, pa pogledamo u njihi ja skočim sa naslona jureći prije nje, hvatajući kvaku na vratima. Još jedno kucanje se oglasi i tihi šapat se začuje sa duge strane "Sele, ja sam Nela, otvori znam da si unutra." Pogledam je, a ona mi samo klimne da otvorim.

Otvorim vrata, a mala Nela zine od čuda "Dino, od kud ti ovdje?" ne odgovorim joj, jer je Nur povuče za ruke u stan.

"Pusti sad to, šta ima kući?" upita je.

"Ma tata je sinoć došao nešto ljut, galamio je i tebe spominjao. On i mama su šaputali u kuhinji, nisu nama htjeli ništa reći." obazrivo nam Nela govori, "Ja sam pokušala prisluškivati, ali znaš tatu, odmah me provalio i otjerao u sobu. Šta je bilo seko? Je li tata na tebe ljut pa zato nisi sinoć kući došla?" upita iskreno onim svojim tamnim očima, koje je naslijedila od tate.

"A zbog čega je bio ljut? Šta si čula?" nastavlja je Nur nervozno ispitivati, lomeći nesvjesno svoje prste.

"Nešto u fazonu 'znao sam ja znao, samo sam se pravio budala, ništa to nije bilo bezazleno. Šta im pada na pamet..?' tako nešto, nisam ga dobro skontala." Nela nevino sliježe ramenima, dok se ja i Nur pogledavamo. "Ah da, pa je mami rekao nešto u fazoni 'ko bi to očekivao od Nur?' i nekoga je spomenuo, ali nisam čula koga." O mala nije bila svjesna da mi veoma dobro znao koga je on spominjao. "Tata je seko stvarno bio bijesan, svako malo provjeravao je na vrata i tada me vidjeo, pa pokazao onim svojim ubitačnim pogledom da se gubim. Dalje ništa ne znam, jutros nam ništa nije govorio i mama je čudna, kao da se nešto desilo. Nisam sigurna ali kao da je i plakala." brblja mala Nela nemajući pojma čemu je tata prisustvovao. Dobro je, možda nije nikoga obavijestio osim Lammije, pitam se koliko će trebati tati da pokrene lavinu?

Pogledam u Nur i dalje je kao u nekom grču, klima joj glavom blijeda, pa naglo vrisne. "Posao! Kasnim!" I otrča nazad u sobu, ostavljajući Nelu i mene da stojimo iznenađeni njenim ispadom.

„A je li Dino, ima li to veze s tobom što je tata sinoć bio ljut?" mjerka me ispod oka dok me pita. Opasna je mala.

"Mala, ne bi bilo loše kad bi ti gledala svoja posla. Ne vole ljudi da im se zabada nos u stvari, znaš?", Osorno joj odgovorim, ali ipak izvučem svoj najbolji osmijeh na lice.