Duboko sam udahnuo. Ovo je bio trenutak kada sam joj mogao reći: Prema tebi osjećam nešto što nikada nisam prije osjećao. Borim se sa time od trenutka kada sam te ugledao,prije nekoliko tjedana. Ne znam šta ovi osjećaji znače,ali želim otkriti.
I ovo je bila misao na koju nisam pomislio samo jedanput. Već mnogo,mnogo više.
Ali nisam bio spreman. Kvragu,ni sada,ni sutra,a kamo li za više vremena.Bio sam u potpunosti tup te nisam znao šta zapravo radim. Koliko znam,ovo je moglo biti ništa više od onoga što bih osjećao za svaku curu s kojom sam se ševio. Ali ona. Kvragu,nismo čak ni spavali skupa,ali bili smo tako bliski da sam imao neobično čudan nagon da je na svaki mogući način zaštitim od svakog muškarca na ovoj planeti.
Vrijeme.
Potrebno mi je vrijeme.
Ali njega je sve više i više nestajalo.
Šta ako se naši putevi raskrste u New Yorku?
Šta ako zaboravimo jedno drugo? Uz obaveze,uz posao,uz vlastiti tok života...
Ade.
Pređem rukom po njezinome licu.
''Budi oprezna,uredu''?
Želio sam zviznuti samoga sebe. Nakon svega što mi je ispričala, bio sam takav slabić da nisam mogao izraziti ni svoje vlastite osjećaje. Bio sam jebena pičkica. Sve što sam joj do sada rekao bila je blijeda poluistina. Nije to samo bila riječ o malenom vremenskom periodu koji se poznajemo,nego o želji da je upoznam na potpuno drugačiji način,i da to traje godinama.
Načas je sklopila oči,a kad ih je otvorila,gledala je prema jezercetu,kao u neku neodređenu tačku u daljini.
''Uredu'' promrsila je.
Najzad je podignula pogled i nasmiješila se.
''Idemo li'' reče,zamahnuvši glavom kako bi mi pokazala da krenemo ka imanju. Okrenuvši se,naša stopala su se ubrzo našla na pločniku u laganom i ravnoumjerenom ritmu,ali nisam imao pojma šta smo to upravo zaključili.
Hladnjikav zrak me lupio po licu,iako je danas bilo po prvi put nakon nekoliko tjedana toplo. I iako je vjerovatno još uvijek bilo ispod deset stepeni,imao sam dojam kao da je stiglo proljeće. Nebo se već pročistilo,bez oblaka i sivih sjena. Svega nekoliko metara ka imanju,postalo mi je prevruće te sam svukao svoju jaknu,zavezavši je oko svog struka. I na tren podigao majicu pomišljajući da i nju skinem.
Čuo sam zvuk stopala kako zapinje od pločnik,i prije nego što sam se snašao, Adrianna je bila opružena na hladnome tlu.
''Kvragu,jesi li dobro'' pitao sam kleknuvši uz nju,pomogavši joj da sjedne.
Prošlo je nekoliko dugih sekundi prije nego što je mogla doći do daha,a kad jest,zadahtala je glasno i očajnički. Mrzio sam taj osjećaj više nego išta,kada ti se sav zrak izbije iz pluća. Spotaknula se od golemu pukotinu na pločniku i tresnula od tlo svom snagom,a ruke su joj bile prekrižene na grudima. Hlače je rasparala na koljenima i sad se držala za gležanj.
''Auuu'' jaukala je,njišući se.
''Sranje'' promrmljao sam. Uhvatio sam je ispod koljena i oko struka pa je podignuo.
''Moramo ti staviti led na to''.
''Dobro sam'' uspjela je protisnuti otimajući se.
''Adrianna''.
Zgrabivši me za ruke,preklinjala je.
''Nemoj me nositi Max,polomit ćeš ruke''.
Nasmijem se.
''Ma daj. Nisi baš toliko teška.Uostalom ostalo nam je još samo malo do imanja''.
Popustila je obavivši ruke oko moga vrata.
''Šta se dogodilo''?
Adrianna je šutjela,a kad sam pognuo glavu da joj uhvatim pogled,kikotom se nasmijala.
''Svukao si jaknu''.
Zbunjen,promrsio sam.
''Imam majicu na sebi'' .
''I nju si planirao skinuti'' nakašljala se,slegnuvši ramenima.
''Mislim...tvoje tetovaže''.
''Bilo je hladno,vidjela sam ih samo nekoliko puta,pa sam mislila...sad sam upravo vidjela...''.
''I pala'' upitao sam prasnuvši u smijeh,makar ne bih trebao.
Zastenjavši,prošaputala je.
''Da,zaveži''.
''Pa možeš nastaviti buljiti u mene,dok te nosim'' našalim se.
''I slobodno me jače zagrli,dok te nosim'' rekao sam joj.
''Znaš da to volim''.
Nasmijala se,ali ne dugo,i čim sam shvatio što sam rekao,napetost je postala gušća među nama. Nastavio sam pločnikom prema imanju i svakim korakom u tišini napetost je postala gusta magla oko nas.
Pokopao sam po mozgu što bih mogao reći,ali jedino što mi je iskakalo na površinu su bile riječi o nama,ili o njoj,ili o mom sjebanom mozgu. Spustio sam je dolje kada smo se našli ispred vrata imanja pa sam morao otvoriti vrata,pomogavši joj da odšepa unutar do lifta,jer nismo mogli poći golemim stepenicama.
Vrata lifta su se zatvorila,dok sam pritisnuo dugme za naš sprat,a lift je poskočio te napokon krenuo. Smjestila se u jedan kut,gdje se samo moglo čuti naše otežano disanje.
''Jesi dobro'' tiho sam upitao.
Kimnula je,i sve što smo izgovorili jedno drugome ikada,ispunilo je ovu malenu kabinu dizala poput dima što se uzdizao sa poda.
''Možeš li pomicati gležnjem'' brzo sam upitao ,a u prsima mi se stezalo od želje da joj priđem bliže,da je poljubim. Ponovo je kimnula,očiju prikovanih za moje.
''Boli,ali mislim da će biti okej''.
''Svejedno'' prošaptao sam.
''Trebamo staviti led''.
''Dobro'' udah.
Oblizao sam usne,najzad dopustivši očima da se spuste na njezine usne,dok su mi misli lutale na prošli put dok sam ih ljubio. No vrata lifta se otvore,te me prekinu u čudnoj namjeri.
Popustio sam kada je insistirala da odšepa sama niz hodnik,valjda želeći nekako ublažiti napetost. Kada smo ušli u sobu,u frižideru sam uspio pronaći vrećicu sa smrznutim voćem te odveo Ade do kupaonice,natjeravši je da sjedne na rub kade dok sam ja u ormariću ispod umivaonika pokušavao pronaći neku mast za njezina zgrebana koljena.
Podrvrgnuo sam svaku nogavicu,dok me je ona tiho promatrala.
Krenuo sam tapkati po ogrebotinama s vlažnom pamučnom blaznicom,te mi je laknulo kada sam ugledao da ogrebotine nisu tako strašne. Krvarile su,ali nije bilo ništa što neće zacijeliti za nekoliko dana i to bez šavova.
Najzad je spustila pogled,ispravši jednu nogu dok sam joj čistio drugu.
''Kao da sam puzala na koljenima. Ovo je užas''.
Uzeo sam nekoliko čistih blaznica te utapkao u ogrebotine,pokušavši-ali uzdalud-zatomiti svoj smijeh.
Nagnula se naprijed kako bi mi vidjela lice.
''Koji si ti perverznjak. Smiješ se mojim izgrebanim koljenima''.
''Ti si perverzna,jer znaš zašto se smijem''.
''Sviđa ti se, ideja da sam izgrebala koljena'' upitala je sama se sve više smješkajući.
''Oprosti'' rekao sam neiskreno vrteći glavom.
''Stvarno mi se sviđa''.
Osmijeh joj je polako iščeznuo i prešla je prstom po mojoj bradi proučavajući maleni ožiljak,te skrećući sa teme.
''Kako si ovo zaradio''.
''Još na faksu. Djevojka koja me pokušala zadovoljiti,nehotice me ugrizla dolje.Te sam zviznuo facom u dasku na uzglavlju''.
Oči su joj se prestravljeno raširile kao da se njezina najstrašnija mora upravo obistinila.
''Zezaš me'' ?
Prasnuo sam u smijeh,nesposoban i dalje izmišljati priču.
''Da,zezam te.Dobio sam udarac palicom za bejzbol na terenu,čini mi se u srednjoj školi''.
Sklopila je oči,praveći se da joj sve skupa nimalo nije zabavno,ali vidio sam kako je progutala smijeh. Naposljetku je ponovo spustila pogled na mene.
''Max''?
''Hmm'' spustio sam i poslednju blaznicu i zavrnuo čep na bočici dok sam nježno puhao preko ogrebotina. Jednom kada je sve bilo očišćeno,shvatio sam da joj zavoji neće trebati.
Pogledao sam u nju,očekujući neko pitanje,dok sam odsutno i polako prelazeći dlanom niz njezine listove,prije nego što mi je sinulo koliko je to bilo intimno.
Uvukla je dornju usnu među zube,a zatim šapnula.
''Mislim na tebe gotovo neprestalno''.
Vani je zatrubila svirena,dok je vjerovatno netko od posluge išao u kupovinu. Ali na Adrianninoj strani kao da je sve utihnulo. Samo ona i ja,zureći jedno u drugo. Oči su joj bile napete i raširene,i shvatio sam da joj je sve više neugodnije čekajući za mojim odgovorom.
Zurim u njezine tamne oči,ne treptajući.
''I ja na tebe''.
I ja na tebe Ade.