26. Poglavlje
Chloe’s P.O.V.
Harryev pogled bio je pritisnut na tamno plavo more, a obrve blago skupljene. Sunce je maločas zašlo, dopustivši nebu da baca tragove zvijezda po moru. Čini mi se da je noć sve ljepša i ljepša, samo mi smeta što je Harry čudno raspoložen. Pitam se što ga je potreslo tako. Možda moja priča, ali sumnjam, ni mene nije baš puno potresla. ’Tješi se.’ Glasić je prevrćao očima dosađivajući se. Stavila sam ruku na Harryevo rame i blago ga potapšala. Podigao je glavu i pogledao me. Osmjehnuo se, ali to nije bio onaj osmijeh koji sam očekivala.
„Jesi dobro?“ Približila sam mu se. Klimnuo je glavom ali njegov izraz lica nije tako govorio.
„Harry, znam da nešto nije uredu.“ Stavila sam ruku na njegov obraz i podigla mu glavu. Ne želim da ispadnem njuškalo, ali ne volim kad se ovako ponaša. Ako smo već zajedno treba da mi kaže ako nešto nije uredu.
„Chloe, sve je uredu! Odakle ti to?“ Brecnuo se netjeravši moju ruku da spadne s njegovog obraza. Smeta mi ovaj ljut, bjesni Harry.
„Zašto se praviš blesav?!“ Sad sam ja povisila ton.
„Što je tebi? Jesi u PMS-u ili šta već? Dosadna si.“ Izdrao se i mislim da nas Louis i Eleanor jasno čuju. Neprijatno mi je zbog njegovih riječi. Bjes,ljutnja i razočaranost se mješaju po meni jer nisam očekivala ovakvu reakciju. Odmahnuo je glavom i pomjerila sam mu se sputa nakon čega je nonšalantno odšetao. Ugh, kako me nervira. Ostala sam gledati zvijezde kako jedna po jedna zauzimaju mjesto i takmiče se koja će ljepše sijati. Ali, sve su podjednako lijepe.
„Chloe...“ Osjetila sam dodir nečije ruke na mom ramenu. Okrenula sam se i ispred sebe vidjela zabrinutu Eleanor.
„Što se desilo?“ Protrljala je moju desnu ruku ohrabrujući me.
„Harry uvjek sve pokvari.“ Požalila sam joj se.
„Što je napravio?“ Imala je jako zbunjenu facu.
„Ah..rekla sam mu nešto nakon čega je popizdio i otišao...“ Prevrnula sam očima.
„Bar ne moraš brinuti...Nema gdje otići dalje...“ Narugala se. Tek sam sad primjetila kako je una zapravo jako dobra i zanimljiva osoba. Ali kad sam je upoznala, djelovala je tako čudno. I čini mi se da zna o Harryu više nego ja. Uh...Harry i njegov život. Krije prošlost kao zmija noge... Kad ću saznati nešto o tome?
„Ne znam zašto sam ovdje dolazila..Bolje bi bilo da nisam..“ Prkosila sam sebi u bradu.
„Hej, nemoj tako.“ Eleanor je izgledala kao da joj je doista drago što sam ovdje. I meni je, na neki način.
„Idi do Harrya.“ Predložila mi je.
„Nema šanse.“ Ne želim mu lako preći preko ovoga dok mi ne objasni njegovo čudno ponašanje.
„Tako ste tvrdoglavi.“ Duboko je udahnula i zagledala se u horizont. „Ali, ovisan je o tebi..na neki način. Popustiće.“ Zaključila je.
Džabe mu je, može popustiti hiljadu puta, dok mi ne objasni sve ja neću popustit. ’Da se kladimo?’ izazivao me glasić. Šta više? Sad su svi zvanično protiv mene.
„Ovamo dame!“ Louis je došetao do nas.
„Što ljubavi?“ Eleanor ga je upitala obmotavajući ruke oko njegovg struka. Simpatični su, jako.
„Podesio sam automatsko, možemo na spavanje.“ Obavjestio nas je. Otišla sam za njima pažljivo držeći se. Iako ima mala ograda, strah me da pogledam dolje. Stigli smo na zadni dio jahte gdje se nalazio luksuzan sto sa kožnom garniturom. Na stolu je bila večera, ali samo za dvoje. Louis je tako divan prema Eleanor, pomislila sam.
„Mi idemo.“ Louis nas je obavjestio kada se pojavio Harry sa flašom vina. Louis i Eleanor su se u trenutku izgubili i pogled mi je pao na Harrya. Imao je šorc i bjelu majicu koja mu je odlično stajala. Ugh...dosta više s opisima Harryevog savršenog izgleda.. ’Trebala bi se raspitati o nekoj klinici za odvikavanje od Stylesa.’ Komentarisao je glasić. Okrenula sam glavu vraćajući pogled na postavljen sto, znači ipak večera je za nas dvoje. Oh divno, sarkastično sam komentarisala u sebi. Proučavala sam pogledom što se zapravo nalazi na tanjiru. Mislim da je u pitanju neka vrsta ribe, s obzirom da mi biologija nije jača strana.
„Hm...Chloe?“ Harryev hrapav glas izgovorio je moje ime te sam na trenutak podigla glavu. Gledala sam nezainteresovano, hladno sa ciljem da postignem ono što želim. Ali, negdje duboko u sebi nisam bila takva, nisam to željela. ’Ko tebe shvati, Nobelova nagrada je mala stvar za njega’ glasić je ovaj put prevrtao očima plezeći mi jezik iznervirano.
„Ljepotice..“ Osjetila sam neku vrstu nježnosti u njegovom glasu. Tjelo su mi obuzeli trnci, neki čudan osjećaj tjerajući kožu da mi se naježi. Nadimak koji je izgovarao sa toliko nježnosti bilo bi ono što bi moglo otopiti i santu leda koju bi pokušala podići nad osjećajima. Zadrhtala sam.
„Hladno ti je?“ Stavio je ruku na moje rame i blago ga protrljao. Mislim da bi bilo uredu da konačno progovorim, ako uzmemo u obzir da ćutim već dobrih par minuta, dečko će umisliti da sam progutala jezik.
„Ovaj...dobro sam..“ Bacila sam pogled na moju rozo bjelu ’uniformu’. Pidžama mi je bila tanka, iako je imala duge rukave, mogla sam osjetiti blagi povjetarac koji je prolazio kroz nju. Harry se na trenutak okrenuo te zgrabio svoj crni duks. Prošao mi je još jednom, stavljajući duks na moja ramena zatim pomažući mi da provučem rukave. Huh, biće mi veći nego što sam mislila.
„Mogli bi...konačno da jedemo.“ Ponudio je zagriznuvši usnicu na kratko.
„Pretpostavljam.“ Sjeli smo jedan nasuprot drugom. Zagledala sam čudnu hranu u tanjiru, jedino što sam znala bio je prilog, zelena salata sa paradajizom.
„Hm..mogu znati što jedem?“ Koliko ću ispasti glupa s ovim pitanjem ni sama nisam svjesna.
„Pretpostavljam.“ Imitirao me, „Ovo je losos...“ Pokazao mi je.
Premotala sam u glavi časove biologije i one silne sate čitanja knjiga o ribama i sjetila sam se. Trebala sam dovraga znati ovu ribu i sve njene karakteristike. Pogledala sam u svoj tanjir bojeći se da probam. Imam specifičan ukus za hranu, što ako mi se ne svidi? Prvi put kad sam probala školjke, bilo mi je loše narednih 2 dana i zgadile su mi život tako da sam odustala od njih. Pogledala sam u tanjir moleći se da i ovaj put ne bude tako, i još jednom hvala što sada na ovom tanjiru nisu školjke. Zažmurila sam dok sam stavljala komadić u usta te bojažljivo zagrizla. Otvoirla sam oči te se mrvicu osmjehnula kada sam shvatila da ovo nije grozno kao što sam mislila da je. Prilično je dobro, milion puta bolje od polu živih školjki, pomislila sam.
„Nešto nije uredu?“ Harryev zabrinut glas skrenuo je moje misli o jedenju odvratnih školjaka.
„Ne..naprotiv, ovo je fino.“ Pohvalila sam jelo.
„Nikad prije nisi jela losos?“ Bio je više nego iznenađen. Huh, da sam jela sigurno bi ga znala propoznati. Odmahnula sam glavom i stidno se nasmješila.
„Dopada ti se? Ne moraš jesti ako nećeš, mogu ti donijeti....“ Pokušavao mi je ugoditi. „Harry, odlično je.“ Prekinula sam ga. Nasmjesio se zadovoljno te klimnuo glavom i nastavio jesti.
’Olako opraštaš, ljepotice’ glasić je imitirao Harryev način izgovaranja nadimka koji mi je dao dok me podsjećao na našu malu svađu. Tačnije, ja to ne bi nazvala svađom. Vise kao neka mala rasprava, preko koje ću mu preći, iako nisam htjela. Ako želim nešto saznati o ovom dečku, a to je nešto što zasigurno najviše želim, ne bi se trebala odmicati od njega unatoč svim nevoljama koje ću navući na sebe, nas. Nas...Hm..prilično čudno zvuči? Harry i Chloe? Kako bi nam bilo zajedničko ime. Hloe, pretopstavljam. Do prije par mjeseci, dečki me nisu puno interesovali te sam mislila da nikad neću imati dečka, ali uvjerila sam se da su to bile samo moje budalaštine. I uvjerila sam se da ona izreka ’nikad ne reci nikad’ stvarno nešto znači. Što ako je neko čitao moj dnevnik gdje sam pisala stvari koje nikad neću raditi i sad mi ih potajno ispunjava samo kako bi mi dokazao da nisam upravu? Zašto onda nije pročitao moje želje i njih počeo ispunjavati mjesto ovoga. Užas, ako ovako nastavim progutaće me sopstvene misli. ’Nažalost, neće biti moguće’ razočaran glasić složio je tužnu facu pokušavajući pronaći neku druku soluciju.
„Ljepotice..“ Harryeve usne dodirnule su moj obraz te sam se na trenutak izmakla. Dovraga, zamislila sam se i nisam shvatila da je prešao pored mene.
„Hm?“ Stavila sam ruke oko njegovog vrata i bliže ga privukla sebi. Bio je iznenađen mojom reakcijom, očigledno je očekivao da ću ga odgurnuti ili slično.
„Kad ćeš prestati da me zover ’ljepotice’?“ Na trenutak sam pokušala imitirati njegov način izgovaranja mojeg nadimka, tačnije nadimka koji je on izmislio.
„Nikad. Tako te zovem s razlogom.“ Jedan ugao usana mu se izvio dopuštajući rupici da se blago ocrta. Pokekda kaže nešto što ne mogu da protumačim, a to se upravo desilo sada. Iz kojeg razloga?
„Ne shvatam te.“ Priznala sam. Nasmijao se i pogled vratio na mene.
„Znaš...kad sam bio mali, majka mi je jedan put čitala priču, zapravo to je bio prvi i poslednji put da mi je čitala.“ Duboko je uzdahnuo te se nastavio koncentrisati na riječi koje treba reći. Znala sam da ovo neće biti lako, ali me zanima kakve veze imam ja sa njegovom prošlošću?
„Priča se zvala ’Ljepotica i zvjer’...“ Duboko zelenilo u njegovim očima odavalo je tugu, sjećanje na jedini trenutak koji mu je nešto značio. „Podsjeća me na nas...Ti si ljepotica....ja zvjer...“ Govorio je u prekidima. Mogla sam pretpostaviti da je njegova životna priča tužna, ali neki bi me trenutci stvarno dotukli. Harry ustvari nije loš, niti je ikad bio. Njemu je samo bila potrebna ljubav i....pažnja. Ne znam razloge zašto mu je djetinjstvo bilo tako...čudno. Pogledala sam ga dok se nasmješio želeći time da me uvjeri kako je sve super, ali taj lažni smješak ubrzo nestade s njegovih usana. Obmotala sam ruke oko njegovih ramena i privukla ga bliže sebi. Jednu ruku sam držala na njegovom potiljku prolazeći nježno rukom kroz kovrdže dok sam drugom polako mazila njegov leđa. Duboko je udahnuo, nadam se da mu prija.
„Ne ljutiš se na mene?“ Sjeto se naše male svađice, očito. Sada je djelovao napeto, pogotovo kad sam se odmakla od njega kako bi mu mogla pogledati lice. Odmahnula sam glavom i nasmijala se. Trenutak kasnije mogla sam osjetiti njegove usne na mojima, blago su mazile moje. Sada je Harry bio taj koji se kezio. Oči su mu se zarile i gledao me bez da trepne.
„Što je sad?“
„Srećan sam ljepotice. Konačno.“ Pohvalio se te me još jednom privukao sebi u zagrljaj.
Eleanor’s P.O.V.
Ležala sam na krevetu i gledala u nizak plafon koji sam lako mogla dohvatiti rukom. Jahte i nisu najudobnije mjesto za spavanje. Louis je zamišljeno gledao u mene.
„Što je bilo?“ Požalila sam se.
„Razmišljam o njima.“ Kod Louisa mi se najviše dopadalo to što je bio uvjek iskren i što mi je govorio sve što mu smeta i što ga muči. Jednom riječju, obožavam ga.
„Što misliš što će sada biti...“ Na neki način me bilo strah.
„Ovisi o tome što odluče. Nadam se da njihova odluka neće poremetiti naše planove...“ Doboko je udahnuo. I ja se isto nadam.
_________________________________________________
Da se izvinim što dugo nije bilo nastavka. Bliži se kraj godine i svi žele popraviti uspjeh, nadam se da me shvaćate. Ovo je kratki nastavak da vam kažem da NISAM odustala od pisanja i da vas čeka još zanimljivih stvari.
Hvala svima koji čitaju, idući nastavak zavisi od vaših:
VOTE & COMMENT <3
TinaForeverStyles, xx